Subota, 15.2.2025., suncem okupan sunčan zimski dan, tjedan iza nas bio je tmuran, vlažan, kišan i snježan, ali naša osmeročlana grupica Medeka: Sandra, Nataša, Jasna, Meri, Damir, Mario, Srećko i vodič Dragan, našli smo se u 8,30 na autobusnom stajalištu u Vrapču i ZETovom linijom 123 otpeljali smo se do zadnje stanice u Podsusedskom dolju, odakle i kreće naša pješačka tura. Staza nije markirana i označena, ali je utabana, a naš vodič Dragan zna znanje i vodi nas interesantnom stazom uz potočić, preko nekoliko drvenih mostića do Kamenoloma Bizek.
Kamenolom je otužan i napušten, nekada se tamo iskopavao lapor za potrebe bivše, danas također napuštene cementare u Podsusedu, poslije toga je kamen iz kamenoloma služio za popravak Zagrebačke katedrale, sirovina se iz kamenoloma vozila žičarom čiji stupovi još postoje. Zgrade su obrasle žbunjem i od starih vremena nije ostalo ništa osim betonske školjke postrojenja i gigantske drobilice kamena od koje je vodio podzemni tunel koji je naslijedio žičaru kao sredstvo za transport lapora u 70-im godinama. Oblik tog čudnog objekta vrijedan je pogleda, a nas je o tome svemu informirao Damir. Ovo mjesto danas posjećuju ljubitelji tajnovitih napuštenih prostora, tragači na fosile, lovci preko natjecatelja u gađanju glinenih golubova, svakako lokacija zanimljiva za posjet.
Mi nostalgično krećemo dalje prema Lovačkom domu “Ponikve”, gdje slijedi zajedničko fotkanje, a naš vodič Dragan s nama dijeli informaciju da će upravo ta lokacija biti centralno mjesto ovogodišnjeg, tj. 5. po redu Dedinog pohoda.
Lagano krećemo prema sljedećem odredištu Planinarskom domu „Glavica“, o kojem ne treba ništa puno pisati, obzirom da smo rano došli, nešto prije 11,00 sati, na domu nema gužve, sunce nas grije, a miris hrane nas već mami. Ovdje smo napravili dužu pauzu za ručak.
Siti i zadovoljni krećemo dalje lagano snijegom prošaranim putovima, dolazimo do Ponikvi i samo našem Draganu spuštamo se utabanim i neutabanim putovima preko izvora na Dragulincu prema Gornjem Vrapču, gdje ulazimo u autobus linije 125 i vraćamo se svojim domovima.
Ukratko, bilo je to jedno sunčano prijepodne, provedeno na svježem zraku sa divnim i veselim ljudima, a vama koji ovo čitate, a niste obišli taj dio zapadne Medvednice upućujem poziv da ju posjetite jer priroda je lijepa, nema gužve, pješačka tura baš za opuštanje. BY MERI
