O tradicionalnom 1. izletu OPŠ na Medvednicu pisalo se iz više perspektiva, a kako je bilo, pročitajte u nastavku osvrte Karmen i Danijele
I.
Već tradicionalno se prvi izlet OPŠ održava na nekom dijelu Dedine obilaznice koju je registriralo, uređuje i odražava PD Medvednica, znači “naša” staza pa red je da se od tuda i krene. U 9 sati na parkiralištu, malo prije okretišta autobusne linije 125 Gornje Vrapče, skupilo se 23 spremnih hodača i jedan labrador, vesela Rina. Vodič Tomislav Letinčić upoznaje školarce s vodičima Miroslavom Šelerom i Draganom Turkaljom te objašnjava čemu služi “prvi” vodič, a čemu zadnji tzv. “metla”.
Podijelio je zainteresiranima knjižice Dedine obilaznice i možemo krenuti. Ubrzo stižemo na prvu kontrolnu točku, slap Ferendol koji sada izgleda kao stoljetni deda sa ledenom bradom. To je u stvari KT9 Dedine obilaznice i veselo se lupaju prvi žigovi. Malo uspona iznad slapa, ponovo smo na stazi i evo nas na Dragulincu gdje svi školarci PD Medvednica polažu praktični dio ispita. Kratko se zadržavamo i krećemo do KT10 DO, polušpilje Podsvinjarčice kod koje se odmaramo 10-ak minuta. Dijele se prve delicije iz ruksaka i naravno, lupaju se žigovi. Okrijepljeni krećemo lijepim, širokim šumskim stazama prema slapu Sopot. Most prema slapu je, na žalost oštećen, a pošto je tu KT7 DO moramo se nekako spustiti pa oprezno, jedan po jedan, zainteresirani prelaze most. Šteta što je preko tog mosta jedini pristup najvećem, 9 metara visokom, slapu na Medvednici jer je u svako doba godine impozantan, ali čini se da će snalažljivi planinari pronaći alternativni put do njega. Već je 11.30, sunce nas miluje i dobro raspoloženi krećemo natrag do Popove celine gdje odmaramo oko pola sata. Praznimo ruksake, skupljamo slatkišima naklonost vodiča, punimo se sunčevom energijom….
Krećemo do zadnje KT koju ćemo obići danas. To su Talijanove pećine za koje nam vodiči kažu da se u stvari nalaze malo dalje, ali tu je zadnji žig za danas pa ga je vrijedno skupiti. Sljedeće i zadnje odmaranje je opet na Dragulincu gdje smo i zajedničkom fotografijom sa zastavom PD Medvednice obilježili ovaj 1. izlet OPŠ-a. Bilo je tu kondicijski i generacijski različitih hodača, neki jako uzbuđeni, neki malo nesigurni hoće li moći, neki velika podrška, neki sa puno kilometara u nogama i puno znanja, mladi, šutljivi…šaroliko društvo, ali puno entuzijazma, dobre volje i želje za hodanjem i sigurno ćemo ih vidjeti na kraju na Dragulincu kako uspješno završavaju planinarsku školicu.
Bio je to jedan lijep izlet po prekrasnom vremenu koje nas je poslužilo.
Do idućeg izleta pozdrav od Karmen 🥰🥾🥾🍀
II.
Tipičan prohladni dan za veljaču okupili smo se svi još novi i strani suputnici školarci, stariji članovi, vodič, pomoćni vodiči i pas na parkiralištu lovačkog doma Fazan. Iskusni planinari su znali što nas očekuje, ali mi školarci smo imali svoje vizije koje su se miješale od strahova do uzbuđenja zbog odluke o upisu u opću planinarsku školu. Nakon predstavljanja vodiča i rute koja nas očekuje krenuli smo prema slapu Ferendol, a na prvom usponu su se čuli samo uzdasi, glasa nije bilo. Tada smo prvi puta shvatili da nas čeka izazov, borba sa dahom i teškim koracima. Susret sa zaleđenim slapom Ferendol i prekrasan prizor ledenih kulptura ostavio nas je sve bez daha. Zaključili smo da se uloženi napor vrača prekrasnim prizorima koje priroda stvara.
Nakon kratke pauze i skidanja sloja odjeće krenuli smo dalje prema sljedećoj kontrolnoj točki. I opet je nakon uspona i težine nogu i daha uslijedilo iznenađenje, susret sa spiljom Podsvinjarčicom. Tu smo napokon skinuli ruksake s leđa i uz grickalice iz ruksaka počeli sa boljim upoznavanjem, smijehom i zabavom. Uz smijeh, razgovor i zabavu krenuli smo dalje, naravno opet uzbrdo. Ovaj puta su se izmjenjivale uzbrdice i ravna staza pa taman kada smo se počeli hladiti uslijedila je nova uzbrdica koja nas je zagrijala.
Slijedeća kontrolna točka je bio slap Sopot, i opet prekrasan prizor na drveni most usred šume i ledene skulpture koje je zima oko slapa napravila. Nakon slikanja i pokojeg zalogaja gladnih planinara krenuli mo na zasluženu pauzu. Pojeli smo svu hranu koju smo nosili i tako olakšanih ruksaka krenuli prema Talijanovim pećinama. Djelovalo je kao da nema kraja uzbrdici koja je uslijedila. Na Talijanovim pećinama smo ponovno uhvatili zraka, kratko odmorili noge i krenuli dalje sa izletom. Nakon još pokoje kraće pauze, poučnih i manje poučnih i zabavnih izjava naših vodiča i planinara, zajedničkog fotografiranja priveli smo prvi naš školski izlet kraju.
Dojmovi su odlični, predivno proveden dan u prirodi na svježem zraku, sa divnim vodičima i ugodnim društvom sa sada već bolje upoznatim sudionicima škole. Veselimo se narednom izletu, izazovima i čarolijama koje će donijeti.
Tekst by: Danijela Tandarić
Fotke: sudionici s izleta
