Žubor potoka, tutnjanje slapa, livade, proljetnice, drveće i planine….što je više potrebno za sreću.
Izlet na vrh Samoborskog gorja, Japetić, započeli smo parkiranjem osobnih automobila na malom neuređenom parkingu kod potoka Lipovačka Gradina. Odmah na početku staze smo se susreli sa blagim usponom do planinarskog doma Cerinski vir gdje smo uživali u prekrasnom pogledu na okolna brda, a cijelim putem nas je pratio žubor Javoračkog potoka. Pauzu kod planinarskog doma smo iskoristili za slikanje i kraće dogovore oko nastavka puta. Nastavili smo uskom dolinom do prekrasnog slapa Cerinski vir, koji zasluženo nosi titulu najslikovitijeg slapa Samoborskog kraja. Kako je kiša padala nekoliko dana prije izleta, slap je bio bogat vodom i pokazao nam je svu svoju raskoš. Od slapa je uslijedio uspon stepenicama uskom stazicom i ubrzo smo shvatili da nas uspon očekuje sve do vrha. Spojili smo se na stazu koja vodi od Šoićeve kuće i kroz šumu hrabro koračali prema vrhu. Prije planinarskog doma Žitnica je pala odluka da posjetimo piramidu i vrh Japetić, visok 879 m. Pauzu kod piramide smo iskoristili za slikanje, uzimanje žiga, prepričavanje dojmova, a najhrabriji su se popeli i na vrh piramide. Na žalost, zbog vjetra i oblaka pogled je izostao. Dolaskom do planinarskog doma Žitnica uslijedila je duža pauza koju smo iskoristili za ručak iz doma. Uz razgovor i smijeh zaboravili smo na hladnoću dok smo sjedili na klupama. Vodič je donio odluku o povratku preko Jaskanskog planinarskog puta, nešto strmijeg silaska kroz odlično uređenu šumsku stazu. Od Malog Lipovca do automobila smo pratili cestu i time završili naš treći izlet Opće planinarske škole.
Vodič Dragan, iskusni planinari i nas nekolicina iz opće planinarske škole, učinili su ovaj izlet zabavnim, edukativnim i prije svega jednim lijepim iskustvom koje ćemo dugo pamtiti.
Žubor potoka, tutnjanje slapa, livade, proljetnice, drveće i planine….što je više potrebno za sreću.
Tekst: Danijela Tandarić
Fotografije: sudionici s izleta
