Tradicionalno, nekako s jeseni PD Medvednica vodi svoje aktivne članove, one koji doprinose društvu, na izlet iznenađenja. Uglavnom dobijemo samo osnovne informacije: uzmite osobne, vozimo se 5 sati, bit će janjetine… Ovoga vikenda, 27.-29. rujna 2024., brzo smo otkrili “iznenađenje”. Nakon što se autobus napokon probio kroz Zagreb prema istoku znali smo: evo nas Bosno k tebi.
Malo iza Travnika, Nova Bila, domaćin i vodič s kojim smo se družili i prošle godine, Vlado, smješta nas u poznate sobe. Subota doručak, prognoza ne obećava, Vlašić u magli, ali mi krećemo. Autobus nas ostavlja kod PD Erik Brandis (1509m/v) .
Krećemo laganim korakom po predivnom travnatom tepihu Vlašića do Baltinog doma (1640m/v), pozdravljamo se s ljubaznim domaćinima pa do PD Jusuf Pečenković – Devečadi (1763m/v) gdje radimo kratku pauzu i vijećamo kuda dalje jer sivi i teški oblaci koje više ni jak sjeverac nije mogao otjerati nadvili su se nad Vlašićem. B grupa odluči prošetati do Paklarskih stijena, a A ekipa hrabro dalje. Stada ovaca koja mirno pasu i mi, predivna priroda, pogledi kroz maglu.
Paljenik (1933m/v) kojeg smo ispenjali prošle godine igra se s nama skrivača- sad me vidiš – sad sam u oblacima, poneka suza u oku kada smo došli do izlaza ferate na Pakarskim stijenama na koju nismo mogli zbog odrona.
Vlado nas vodi svojim Vlašićem kojeg poznaje bolje nego svoj džep. Laganim usponom penjemo drugi po visini vrh Vlašića; Vlaška Gromila (1919m/v). Mala pauza, tek toliko da se uspijemo poslikati čvrsto držeći zastavu koju nam vjetar želi oteti; krećemo u spust.
Nakon nekih 100 m spusta priroda nam pokazuje svoju moć; pljusak, magla, a mi pod kabanicama zbijeni jedan iza drugog i mokri do kože idućih sat i pol do Baltinog doma gdje nas dočekuje naša B grupa i domaćini sa upaljenom vatricom, kuhanim krumpirom i vlaškim sirom (o, kako fin je to bio obrok). Dok smo se grijali i sušili uz vatricu izmjenjujemo dojmove grupa, bekači nam pričaju o sunčanicama koje su nabrali i spohali, mi njima o našem hodu na vrh. Spust do busa, večera u smještaju uz dvoje muzičara, opuštanje… Nedjelja; doručak i krećemo prema Bihaću. Vozimo se predivnom planinskom šumovitom Bosnom do pred Bihać na Japodske otoke. Ovo čudo prirode predstavlja kulturno-arheološko područje, okruženo zelenilom i plavom kraljicom – rijekom Unom.
Naravno da nismo mogli napustiti ovu predivnu zemlju, tako bogatu planinama, šumama, vodama i predivnim ljudima, a da ne pojedemo prave ćevape i to u restoranu koji se smjestio iznad podivljale, predivne, moćne Une. (Gordana L.)
