Sveto Brdo – 4.6. – 6.6.2021. (izlet OPŠ i Društva)
Polazak:  4.6.2021. u 18,00 sati, Ilica 421 Povratak:   6.6.2021. u kasnim popodnevnim satima
Prijevoz:   autobus Cijena:   prijevoz 270 kn na bazi 25 izetnika
Spavanje u privatnom smještaju 100 kn / noć

04.06.2021.

Petak popodne odlazimo u Lovinac gdje ćemo noćiti

 

05.06.2021.

SVETO BRDO

 

Odlazak u 7 sati za Sveti Rok odakle slijedi uspon na Dušice pa na Sveto Brdo.

 

Sam uspon na Sveto brdo je hodočašće posvećeno svim braniteljima koji su svoj život utkali u temelje naše Domovine Hrvatske pa će se shodno tome u 14 sati, na Dušicama, održati, već četvrtu godinu za redom, sveta misa.

 

Naš pohod, naše hodočašće posebno će biti posvećeno našem preminulom kolegi i prijatelju, hrvatskom branitelju koji je veći dio ratnih godina proveo na Velebitu, Željku Avdagiću Dedi.

Sveto Brdo je vrh HPO, visine 1751 metar i s vrha pogled seže na sve strane, a posebno je zadivljujući onaj prema moru i prema Dušicama, koje su smještene na bajkovitoj visoravni na  nadmorskoj visini od 1260 metara.

 

Uspon na Sveto Brdo počinje na prijevoju Mali Alan ( 1025 metara) i traje oko 4 sata. Na putu se savladava visinska razlika od 967 metara. Prvi dio puta prolazi širokim šumskim putem koji se zatim spušta u šumu i lagano vijuga i uspinje se prema Dušicama. Taj dio se prolazi laganim hodom za 2 sata. Zatim slijede Dušice, visoravan obrasla travom i raznovrsnim mirišljavim biljem, relativno ravna staza., nakon koje kreće sam uspon, djelomično strm, koji nas vodi na sam vrh. Duljina staze od Malog Alana do vrha Sveto Brdo iznosi oko 10 kilometara.

 

06.06.2021.

RIJEKA BIJELA, KARIŠNICA, FRANJEVAČKI SAMOSTAN

Nakon doručka krećemo prema Karinu, gdje počinje naš uspon na izvor Rijeke Bijele.  Rijeka Bijela hidrogeološki je fenomen, koja izvire iz špilje na oko 300 m/nv. Kanjoj rijeke od otopljenog vapnenca poprima bijelu boju, po čemu je najvjerojatnije i dobila ime.

Kanjon je na rasijedu dvaju brda uslojenih vapnenaca, ima nekoliko velikih slapova ( najviši između 15 i 20 metara, koji u podnožju formiraju prirodne bazene prozirne zelenkaste boje. Stijene kanjona su živopisne crvenkaste boje i privukle su mnoge pa tako i same snimatelje Vinetua, koji su smatrali da je okruženje najpogodnije za dočarati priču gledateljima, pa su određene scene istoimenog filma snimanje baš u tom kanjonu. Sam obilazak kanjona, izvora i toka rijeke traje oko 3 sata.

Po razgledu Rijeke Bijele spuštamo se na izvor rijeke Karišnice, te je pratimo od izvora do ušća.

Rijeka Karišnica izvire u istoimenoj špijli, koja je dugo oko 12 metara, široka 4 – 7 metara i visoka 2 – 3 metra.  Sama rijeka duga je 2400 metara i utječe u Karinsko more. Na riječici sagrađene su mnoge mlinice i još postoje njihovi ostaci sa djelomično sačuvanim mlinskim kamenima.

Slijedeći tok rijeke do ušća doći ćemo u Karin gdje ćemo posjetiti franjevački samostan  koji je sagrađen na ruševinama benediktinske opatije u 15. stoljeću, kojeg su razarali Turci,a i srpski agresori. Tu će nas dočekati, kroz samostan provesti i o njegovoj povijesti sve ispričati fra Petar, koji o njemu brine i trudi se da na tom mjestu ostane sačuvan za buduće generacije

 

                            Obavezno pridržavanje mjera Stožera civilne zaštite sukladno stanju s pandemijom.

Težina staze:  1 dan:  GRUPA  A  …teška      GRUPA B ….lagana                  2. dan:   Staza nezahtjevna i lagana

                             

Oprema:  Standardna planinarska, obavezni štapovi
Vodiči:  Irena Hustić, Žarko Cvetković
Napomena: Hrana i piće iz ruksaka s mogućnošću dogovora organiziranog obroka u smještaju
                        Prijava izleta pravovaljana tek s uplatom akontacije
Prijave i informacije: Irena 091 489 9767,  Žarko 091 509 4562


Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost.Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vrenmenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti , vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

Dubovački planinarski put –  24.4.2021.

 

PD MEDVEDNICA

Ozaljskim krajem

Dio ekipe odlučio je prijeći dio Dubovačkog planinarskog puta i ispenjati Vodenicu.

I tako bi. Prvo su obišli stari grad Ozalj, zavirili u prošlost vlastelinstva toga kraja a onda se spustili u Trg i uvjerili kako je u to vrijeme živio puk. Zatim su otišli do Kamanja i otud krenuli put Vodenice (vrh HPO) i kružnom stazom se vratili u Ozalj. Dan je bio lijep, povijesno interesantan a društvo razigrano. Ponekad se i prisjetilo ekipe koja se patila na Kozjaku i Mosoru . Imat će se o čemu pričati.

Knezgrad i Sisol – 10.4.2021.

Naša opća planinarska škola treba u Istru…pa hajdemo onda na Knezgrad i Sisol.

Knezgrad će biti onako, malo za zagrijavanje, a Sisol, to je već ozbiljna stvar.

Zajedno krećemo na Knezgrad

Vrh Knezgrad je na jednom krasnom proplanku usred šume, nema pogleda no kroz krošnje se naziru okolni vrhovi, i Vojak, kao kralj među njima. No spuštajući se do polazne točke zastali smo na jednom krasnom vidikovcu odakle se pružao krasan pogled i na more i na okolne doline i planine.

Autobusom smo se odvezli do Brseča. Grupa B će dalje busom do Plomina i odhodati dio Labinskog planinarskog puta, a grupa A planira iz Brseča krenuti na Plomin, preko…Sisola.

Grupa A

Uspon počinje naglo i prilično strmo a pogled unazad plijeni pažnju. Brseč nad morem, svakim korakom uz planinu, postaje ljepši. Kao mali dragulj, bijeli, urastao u stijene, s plavom pozadinom, baršunastom i nježnom, jednostavno zove da ti se svidi..jako.

Nakon staze, recimo sasvim primjerene Istri, počinje nešto, što ne bih mogla nazvati stazom ali je ipak planinarski put. Kamen..pa opet kamen i pokoja crvena crta koja pokazuje smjer…penjemo se na sam vrh. Prolazimo pored “prozora” u planini kroz koji možeš zaviriti na susjednu nizinu..a ja je držim..na dlanu. Pred završnim usponom još jedan poklon…pogled na čarobno Čepićko polje. Oranice kao iz početnice prvog razreda.

Pogled leti na Sisolske stijene, a tamo moji planinari, kao bubamare, sitne, raznobojne točkice hrle prema vrhu.

I napokon, vrh je tu, nisam ga tako zamišljala, a ne volim guglati previše. Zaslužuje respekt.

Spuštanje, rekli bi, ko spuštanje, no nije. Bilo je tu i sunca i vjetra, snijega ali i cvijeća. Narcise su okitile obronke.

Plominski zaljev bio je nestvarno plav. Ili zelen. Odlučismo obići Plomin i dalje grebenom do Vidikovca. I tako, lijevo more, sivo ili plavo, gore nebo, puno oblaka ali bez kiše, desno zaljev, dubok, uklesan u stijene. A staza kroz kamenje, koje je netko, zaigrajući se, postavio u zemlju okomito, a ne fino položeno, da bude ravno i glatko.

I baš tad ugledasmo u daljini grupu hodača… HHHEEEEJ! HHEEEJ! Prepoznali smo ih po plavim majicama…to je naša ekipa… hoda iznad Plomina..oni su malo razgledali Brseč, pa Plomin i sada završavaju planirani LPP. Dosta su se nahodali, gore dolje, gore dolje sa stalnim pogledom na dimnjak termoelektrane, čak se i slikali u snijegu! Sad natrag u Plomin na prvu pravu okrepu. 5 sati šetnje bilo je sasvim OK..i još Knezgrad zajedno s nama .

A mi nastavismo dalje do Vidikovca, gdje smo se opet svi skupa našli, počastili pićem i izmijenili doživljaje.

Istra uvijek ponudi nešto novo i zato ćemo doći ponovo.

 

Ravna gora  – 5.4.2021.

Uskrsni ponedjeljak na Ravnoj Gori.

Običaj da se na prvi dan poslije Uskrsa negdje ide zove se “Emaus”, jer su prvi dan iza uskrsnuća Isusova dva učenika išli u mjesto Emaus, a na putu im se pridružio uskrsnuli Isus.

Mi smo krenuli od Trakošćana, najljepšeg dvorca u Hrvatskoj put Filićeva doma, vrha Ravna Gora pa uz crkvu Sveta tri kralja do doma Pusti duh i na kraju završili uz Trakoščanska jezera. Dan je bio sunčan i lijep, pomalo vjetrovit, staza..prvo blago uspinjanje a onda je zadnji dio do Filićeva doma pokazao da je Ravna Gora sve osim ravna. Na Filićevu domu gulaš, na Pustom duhu piće. Tradicionalno hodočašće s misom u crkvi Sveta tri kralja ove godine nije održano. Spust do Trakošćana prošao je u razigranom ozračju, a šetnja uz Trakoščanska jezera unijela je u srca zadovoljstvo i mir.

Medeki, hvala na druženju, divni ste

 

Mala i Velika Paklenica – 20. – 21.3. 2021.

PD MEDVEDNICA SA DEDOM U SRCU

Tako je teško napisati tekst uz ovaj izlet.

Počinjem, pa ga brišem. Nijedna riječ nije dovoljno dobra, dovoljno jaka da opiše osjećaje koji su nas nosili. Možda se treba vratiti dvije godine unatrag  kad smo kročili istom stazom zajedno..ili se treba vratiti tridesetak godina natrag, kad je njom hodao on, s drugovima, s ruksakom punim hrane, s puškom u ruci. Dok je čuvao svaku stopu, svaki kamen. A svaki taj kamen nas je nekako podsjećao na njega. Nije bilo nikog u grupi koji nije bar nekoliko puta spomenuo njegovo ime…koji nije rekao…ovdje smo bili zajedno, ovdje smo stali, tu je ispričao ovu priču, ratnu ili poratnu. A priča je u Velebitu stvorila Vilu Velebita, ostavila je trag po kojem hodimo i mi. Naši novi članovi su s posebnom radošću utiskivali pečate u knjižicu. I osjećali ponos. Jer su prolazili njegov put. I put njegovih suboraca, od kojih većina zajedno s njim,  s nebeskih visina nadgleda vrleti Velebita. I čuvaju nas na ovom putu.

A ti, dragi Deda, zauzeo si komadić našeg srca koji će zauvijek ostati samo tvoj.

I zato smo došli, jedni prešli Malu Paklenicu, drugi ispenjali Buljmu, zajedno obišli Manitu peć i polagano se kroz Veliku Paklenicu vratili. Ispenjali bi mi još i Vidakov kuk i Anića kuk, no vjetar je bio silovit….

Još jedan vikend, ispunjen ponosom, daje nam vjetar u leđa…za dalje.

 

Strahinjčica, muzej neandertalaca i muzej Radboa – 27.3.2021.

Idemo dalje…poletno i radosno.

Danas je bilo radno….Opća planinarska škola, članovi Društva i još nekoliko naših malih medića.

Prvo Muzej krapinskog neandretalca… zanimljivo. Osvijestio nam je trenutak našeg bivanja na ovoj kugli. U muzeju ,a i dalje na usponu preko Jelenjih pećina na Sušec, pridružili su nam se prijatelji iz PD Frankopan Vinkovci. Uspon, prilično strm, ali savladan bez problema. Za kraj…muzej Radboa. Saznali smo da je tu nekad bio vulkan, pa more, da je Strahinčica bila greben ili otok, da su tu plivali morski psi, po obali rasle palme, a klima bila tropska.I cimet je tu rastao. Uh, ovdje je nekad bio Raj…a i sad je. I najvažnija informacija od danas…vinova loza je svoju evoulaciju završila prije 12 milijuna godina i kao takva rodi po zagorskim bregima grožđe na radost ljubitelja dobre kapljice. I tako, neki su našli nove prijatelje, neki su ponovno sreli stare, neki su bili samo radosni a neki su i podjetinjili. Sve u svemu, svatko je našao manje ili više, sebe. Dobro je to, kad kreneš čista srca i duše, kad ne nosiš sa sobom očekivanja…kad svoje JA sakriješ duboko i nedaš mu da ti dan učini loš. Iz Radoboja i našeg lijepog Zagorja ispratilo nas je sunce koje je lagano utonulo u san za najdraže brege.

 

 

Špilja Lokvarka, Veliki i Mali Kamenjak – 13.3.2021.

 

Prvi izlet Opće planinarske škole…zanimljiv, nenaporan, razigran, raspjevan.

Mali i Veliki Kamenjak, Lokvarsko jezero, Špilja Lokvarka, šuma Golubinjak. Učenici zadovoljni a i ostali članovi Društva koji su se odlučili pridružiti. Bravo, bili ste super…pozitiva čista petica.

 

Strahinjčica – 27.3.2021. (izlet OPŠ)
Polazak:  8,00 Ilica 421 Povratak:  oko 20 sati
Prijevoz:  autobus Cijena:  70 kn na bazi 25 izletnika, Muzej krapinskog pračovjeka 60 kn, Muzej Radoboa 20 kn
Opis:

POSJET MUZEJU KRAPINSKIH NEANDERTALACA

Po dolasku u Krapinu,  nakon kave u 10 sati, posjet Muzeju Krapinskih neandertalaca. Samo nalazište krapinskih neandertalaca na lokalitetu Hušnjakovo prvi je paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj, a pripada među najznačajnije paleontološke lokalitete svijeta. Nakon prvih postava muzeja 1971. godine, muzej je u ovakvim okvirima predstvljen javnosti u veljači 2010. godine. Obilazak muzeja traje oko 1 sat.

USPON NA STRAHINJČICU

Uspon počiinjemo oko 11,30 sati preko Jelenjih pećina. Staza počinje prilično strmim usponom koji nakon pola sata prelazi u blagi. Uz odmor se doma stiže za maksimalno 2 sata. Od doma do vrha Sušec (846 m/nm, HPO) je 45 minuta. Na stazi se prolazi vidikovcem s kojeg puca pogled sve do Medvednice. Za povratak do doma potrebno je oko pola sata , a do ceste za Strahinje Radobojsko, gdje nas čeka autobus, treba nam maksimalno 1 sat.

POSJET MUZEJU RADOBOA

Muzej Radoboa provest će nas kroz rudarski, geološki i arheološki svijet područja koje ćemo posjetiti. Tu ćemo zaokružiti priču današnjeg izleta. Povezat ćemo i arheološke nalaze i sastav planine preko koje ćemo prijeći.  “Radobojske naslage su u učenom svijetu nadaleko poznate jer malo koje mjesto na svijetu može pokazati tako rijetkih i zanimljivih okamenjenih životinja i biljaka kao Radoboj” riječi su naših prirodoslovaca Kišpatića i Tućana, izvučene iz knjige Slike iz rudarstva,  iz 1914.godine. Kroz taj svijet provest će nas stručni vodič iz muzeja.

 

U samoj organizaciji izleta slijedimo savjete stožera, maske su obavezne.

 

Težina staze:  SREDNJE TEŠKA
Oprema:  Standardna planinarska definirana  vremenskim uvjetima. Štapovi obavezni.
Vodiči:   Irena Hustić, Marina Gotal Lukša, Sandra Gouda
Napomena:

Hrana iz ruksaka, prehrana u Domu prema dogovoru

Prijave i informacije: na broj telefona  091 489 9767

 

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost.Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vrenmenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti , vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

Špilja Lokvarka – Veliki i Mali Planik  (izlet OPŠ) – 14.3.2021.
Polazak:  8,00 Ilica 421 Povratak:  oko 20 sati
Prijevoz:  autobus Cijena:  100 kn na bazi 25 izletnika, ulaz u špilju 60 kn (više od 35 ljudi – 40 kn)
Opis:

U Lokve, uz kratko zaustavljanje na putu , stižemo oko 9,30. Ulaz u špilju predviđen je oko 10 sati,a razgledavanje traje oko 1 sat. Špilja ima 6 etaža od kojih su 4 otvorene za posjetitelje. Duljina zasad otkrivenog dijela iznosi 1179 metara, a dubina 275 metara. Temperatura unutar špilje je od 7 do 9 stupnjeva.

Nakon posjeta špilji slijedi uspon na Kamenjak. Kamenjak je mala osamljena skupina strmih vapnenačkih stijena što što se dižu iz šume iznad istočne strane Grobničkog polja. U tom slikovitom hrptu,  koji se pruža u dužini od 600 metara u dinarskom smjeru, ističu se tri vrha – glavni vrh (Veliki Kamenjak, 837 m), zapadni  (685 m, nije planinarski obrađen) i jugoistočni Mali Kamenjak (771 m). S Malog Kamenjaka se pruža najljepši pogled. Naš put nas vodi prvo na Mali Kamenjak, a onda na Veliki Kamenjak. Ukupno vrijeme predviđa se 3 sata za penjanje na oba vrha. Staza je lagana do srednje teška za one koji se odluče do samog vrha.

 

U samoj organizaciji izleta slijedimo savjete stožera, maske su obavezne.

 

Težina staze:  LAGANO DO SREDNJE ZAHTJEVNO
Oprema:  Standardna planinarska definirana  vremenskim uvjetima. Štapovi obavezni.
Vodiči:   Irena Hustić, Dragan Turkalj, Dijana Maljevac
Napomena:

Hrana iz ruksaka, postoji mogućnost dogovora za kasni ručak u šumi Golubinjak (30 – 50 kuna obrok).

Prijave i informacije: na broj telefona  091 489 9767

 

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost.Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vrenmenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti , vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

 

Kuš i krš (Crikvenica) – 6.3.2021.

 

BURNI IZLET STAZOM KUŠA I KRŠA

Na ovom izletu nije bilo što nije bilo . Poklona, cvijeća, kolača, hodanja, penjanja, preskakivanja kamenja, sunca, bure…da bure…buretine prave marčanske, penjanja po drveću, borbe sumo boraca, graha, pića, mora, kave na rivi, zalaska sunca, ljutnje, napora, ushita,smijeha.Najbolje je zapamtiti smijeh .

Vjerujte, ovo ćemo teško ponoviti….a trebali bi…i želim vjerovati da hoćemo.

Hvala dečki (pravi ste Medeki) na iznenađenju, hvala Medekice na kolačima.

Pozdrav svim Medekima, bili ste fantastični, svima koji se osjećaju kao i sretan vam DAN PLANINARA.