PREDSTAVLJANJE PLANINARSKE OBILAZNICE ŽELJKO AVDAGIĆ DEDA

,

Poštvani prijatelji, planinarke i planinari; o Željku Avdagiću Dedi ne treba mnogo govoriti. O njemu mnogo znamo. Mnogi od nas su zavoljeli planine uz njega, mnogima je svoju ljubav za prirodu pretočio u smisao slobode i slobodnog vremena. Njemu u čast, njemu u spomen ćemo u subotu 03.07. ove godine predstaviti memorijalnu, Planinarsku obilaznicu koju smo posvetili njegovu životu i djelu.

Planinarska obilaznica Željko Avdagić Deda, veže 20 kontrolnih točaka, svih, na neki način, uvjetovnih njegovim životnim putom. Vrapčanska obilaznica, Vila Velebita, obilaznice koje je osobno trasirao, i vrhovi naših planina bili su često obitavalište našeg Dede. I zato želimo da prvi vikend u srpnju bude dan posvećen njemu. Neka i dalje živi njegova priča i njegov duh dok budemo koračali njegovim stopama, dok budemo koračali Dedinom obilaznicom.

Ove godine dočekat će vas planinari PD Medvednica na Ponikvama, poželjeti Vam dobrodošlicu na planinarski način a zatim vas provesti nekom od Dedinih staza. Po povratku na Ponikve, nastavit ćemo druženje uz jelo i piće koje će pripremiti naši članovi a sukladno mjerama koje bude odredio Stožer.

Toga dana moći će se i kupiti Planinarska obilaznica Željko Avdagić Deda, obići dio ili cijela sastavnica zapadnom Medvednicom, obići neki od putova Dedinog pohoda te će po ispunjenju uvijeta obilaznici biti nagrađeni prigodnom značkom.

Očekujemo Vas, veselimo se Vašem dolasku a sve informacije i najave možete izvršiti na mail pd.medvednica@hps.hr ili na broj Društva 091 4899 767.

I na kraju zahvaljujemo HPS-u, Komisiji za putove na velikoj pomoći u realizaciji ovog našeg projekta.

Dragi planinari, sretno i vedro!

 

/Objavio/la
Isprintajte ovu objavu Isprintajte ovu objavu

Izvješće sa izleta na Klek – 29.5.2021.

,

Klek – 29.5.2021.

 

OPŠ i mi pridruženi iz Planinarskog društva Medvednica, nakon posjete Ogulinu i obilaska Muzeja planinarstva, uputili smo se na Klek, planinu iznad Ogulina.  Popela sm0 se na sam vrh planine, 1182 m/nv, odakle puca pogled na sve strane u velike daljine. Nakon planinarenja, u podnožju planine nastavili smo veeeeselo druženje uz roštilj, muziku i ples i druge “norije”, te se ispunjeni radošću s nikad ljepšeg izleta vratili kući. HVALA svima na prelijepo provedenom danu

 

 

/Objavio/la
Isprintajte ovu objavu Isprintajte ovu objavu

Izvješće sa izleta na Svetu Geru – 22.5.2021.

,

Sveta Gera u proljeće – 22.5.2021.

 

Nekako je običaj da se Sveta Gera pohodi zimi, da se veže s hodočašćem no sad je odlučeno drugačije. Hajdemo mi tamo u proljeće.

Da se ispričam na početku…svaka moja objava ima puno slikica..a to je zato jer je i nas bilo puno a i događaja je bilo puno a još više doživljaja.

Krenuli smo iz Sošica. Uobičajeno.

Put poznat i na opće zadovoljstvo suh. A šuma zelena. Mlado lišće koje je okitilo grane mlado zelene boje koja u zajednici sa suncem postaje nekako meka, nekako prozračna, nježna i predivna. Sandra nas je povela, odmjerenim i čvrstim korakom. Tempo je bio primjeren svakome.

Uz čavrljanje stigosmo na vrh. Kao i uvijek, vjetar je bio žestok a kape i rukavice bile su dobro došle. Susjedi Slovenci su se pobrinuli da nas na vrhu dočeka piće…i prefine štrudle. I ne samo nas nego sve planinare koji pohode tu ljepotu.

Naš put nas je vodio dalje, na Pliješ. Većina nas tim putom još nije prolazila. Malo smo bili u Hrvatskoj, malo u Sloveniji. Hvala Bogu da ne postoje kontrole u šumi…stvarno bi granični službenici imali posla. No, bili smo u prirodi…pravoj, gdje administrativna pravila nisu zaživila.

Nakon više oscilacija terena, i to znatnih, dođosmo na Pliješ, krasan proplanak, gdje smo zastali. Iako nas je do kuće Vodice dijelilo deset minuta, nikome se nije žurilo.

Uživali smo

u suncu, plavom nebu okićenom sniježno bijelim oblacima i onom mladom zelenilu na krošnjama i u travi. A ritam priči davao je…a tko nego Jurica..naš voice

Na domu nas je čekala grupa B. Naložili su logorsku vatru, već ispekli špek i jeger…i stvarno…postalo nam je toplije. Tad je stigao i ričet i Juraj ga je sa zadovoljstvom i stručno podijelio.

Nisam rekla da je to bio izlet škole i današnji zadatak je bio IZRADA BIVKA.

Pravedno smo formirali ekipe i prionuli poslu. Cijela vježbica je trajala dva sata, bivci su bili prekrasni. I stabilni, čvrst. I skoro nepropusni. A kako i ne bi, uz strucno vodstvo Leona i Igora ništa manje od toga nije bilo za očekivati. I još…toliko su se emotivno vezali za svoje građevine, da su teška srca, teren vratili u prvobitno stanje.

Oni koji nisu bivakarili, zabavljali su se uz vatru i pokazivali svoje glumačko umijeće.

Mrak je bio na domaku a dan na izmaku. Trebalo je još doći do Sošica..a onda kući.

Savršen dan, pun događaja i događanja…zato i ima puno slikica

 

 

 

 

/Objavio/la
Isprintajte ovu objavu Isprintajte ovu objavu

KLEK – 29.5.2021. (izlet OPŠ i Društva)

,
KLEK – 29.5.2021. (izlet OPŠ i Društva)
Polazak:  Ilica 421 u  7,00 sati Povratak:  oko 20 sati
Prijevoz:   autobus Cijena:  110 kn na bazi 25 polaznika
Opis:

Dolazak u Ogulin oko 8,30. Do 9,30 vrijeme za kavu.

Posjet zavičajnom muzeju i muzeju planinarstva Ogulin u 9,30 sati. Cijena ulaznice u Zavičajni muzej 15 kn odrasli, 10 kn djeca i umirovljenici.

U 11,00 sati započinje uspon na Klek iz Bjelskog (632 m), do pl. doma 1 sat, a do vrha još 30 minuta.

Klek je planina koja obilježava razvoj planinarstva u Hrvatskoj. Visoka je 1181 metar i vrh je HPO. Stoji kao istaknuti greben na istočnim okrajcima Velike Kapele i svojim padinama se spušta prema Ogulinskom polju i dolini rijeke Dobre. Vrhovi su mu Klečica i Klek.

O Kleku postoje mnoge legende, a najpoznatije su o bogu Perunu i Divu (kojeg je Perun pobijedio) i klečkim vješticama. Shodno tome predlažem prigodnu kostimografiju.

S Kleka pucaju prelijepi pogledi prema Ogulinu, Bjelolasici i okolnom gorju.

Spuštanje s Kleka oko 15 sati.

Po povratku nas očekuje druženje u Ogulinu uz roštilj.

Na putu slijedimo upute stožera, maske su obavezne .
Težina staze:  Lagana do srednje teška
Oprema:  Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima, štapovi obavezni.
Vodiči:  Dragan Turkalj, Irena Hustić
Napomena:

Hrana i piće iz ruksaka.  Dom na Kleku prodaje piće.
Prijave i informacije: na broj telefona  091 527 5591 Dragan,  091 489 9767 Irena

 

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost.Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vrenmenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti , vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.
/Objavio/la
Isprintajte ovu objavu Isprintajte ovu objavu

Izvješće sa izleta po šetnicama Kupinečkog Kraljevca – 9.5.2021.

,

Šetnice Kupinečkog Kraljevca – 9.5.2021.

 

09.05.2021. Naša vodičica i organizatorica ovog prelijepig druženja Đurđica Miloknoja Matković povela nas je put Brezovice, gdje smo posjetili barokni dvorac Brezovica iz 18.st, smještenog usred perivoja. Na veliku žalost svih nas dvorac je u vrlo derutnom i ruševnom stanju. Nastavili smo put u Kupinečki Kraljevec, napravili kružno hodanje po obroncima Vukomeričkih gorica od ukupno četiri dionice, sve u dužini cca 10 km. Na kraju, ugodno i prekrasno iznenađenje bio je Krašograd. Hvala svima na lijepom druženju i lijepo provedenom danu

 

 

/Objavio/la
Isprintajte ovu objavu Isprintajte ovu objavu

Izvješće sa izleta od Gupčeve lipe do Vrapča – 15.5.2021.

,

Od Gupčeve lipe do Vrapča – 15.5.2021.

 

PD MEDVEDNICA

OD GUPČEVE LIPE DO GORNJEG VRAPČA

…baš tako….

Krenuli smo vlakom u 7,44 iz Vrapča.  Sat i pol vožnje, bučne….kao da smo u nekom prošlom stoljeću, kao da je vlak izmišljen baš jučer, dovelo nas je do Gornje Stubice.

A onda put pod noge.

Gupčeva lipa, odolijeva ne godinama već stoljećima. Uz nju kućica, slatka, stara sigurno preko sto godina, ali pažena i mažena, čak i oluke ima drvene a po krovu raste čuvarkuća. Odatle je Matija Gubec poveo puntare u boj za slobodu i dostojanstvo.

Dolazimo u Hižakovec, crkvene knjige svjedoče da je baš tu živjela Matijina obitelj. Kućica, piše njegova, mala je, ima samo jednu prostoriju ali dovoljnu da u nju stane sve što za život treba. I malo jezerce pored, da u njega možeš zabacit mrežu.

E sad, uspon na Sljeme baš i nije romantičan, staza strma, pogotovo dio Mrzlog Potoka. I obrasla…više liči prašumi nego stazi na planini uz glavni grad lijepe naše.

Dalje znate…Hunjka, tu nas je oprala kiša, propisno, Sljeme, Grafičar, Risnjak i voljeno nam Vrapče. 29 kilometara…7,5 sati…sve za 5. Bravo dečki. Bravo djevojke.

 

/Objavio/la
Isprintajte ovu objavu Isprintajte ovu objavu

Izvješće sa izleta na Biokovo -Vošac, Sv. Jure – 7.-9.5.2021.

,

Biokovo – Vošac, Sv. Jure –  7. – 9.5.2021.

 

O8.05.2021.

Opća planinarska škola

Generacija 2021.

BIOKOVO I

Veliko Brdo – Vošac – Sveti Jure

Školarci su već uvelike napredovali, savladali su laganije uspone a i okušali se na Kozjaku i Mosoru.

Odlučeno je da sad kreće Biokovo. Naši domaćini su HPD Veliko Brdo i Bruno Turina.

Moram naglasiti da mi je Bruno bio velika pomoć i kod smještaja planinara i kod kreiranja trase izleta. Ovo je bio moj drugi pohod na Biokovo a to sigurno nije dovoljno iskustva da bi pomislila da mogu onako, ležerno, na tu planinu koja izaziva kod svih planinara strahopoštovanje.

Dakle, prvi dan…ustajanje rano i odlazak do Vošca, usput zastajemo na vidikovcu Sinjal, odakle se pogled širi na Makarsko priobalje, Brač i Hvar. Oduševljenje se polako zagrijava i kamen pod nogama te težina nadolazećeg uspona na Vošac, pada u drugi plan.

Vošac, nezaobilazan, širi vidike, a male parcele zemlje pod njim govore o strpljivosti žitelja, uspornosti i snazi te želji za opstanak na tom kamenu. Put do Doma pod Svetim Jurom prolazimo bez problema, a snijeg na visini iznad 1500 metara veseli.Uspon uz konop, izgleda kao lagan, no kad penjanje počne tek tad vidis da nije ni kratak ni lagan, no pogled s Svetog Jure baca sve muke u zaborav. Prelijepo!

Na vrhu nas čeka bus. I bonus…sky walk.

Predivno vrijeme, hrvatske i bosansko hercegovačke planine, srebrno sive okićene bjelinom snijega i plavetnilom neba koje ih čuva, osmijeh na licima mojih medeka…najveća je nagrada.

A sutra…Veliki i Mali Šibenik.

BIOKOVO II

09.05.2021.

Veliko Brdo – Veliki Šibenik – Mali Šibenik, pa natrag

Sunce još nije provirilo iza Planine i to nam je pogodovalo. Bilo je lakše hodati po hladu. Krenuli smo preko Žliba ( u kartama piše Boškovića…i nikome nije jasno zašto stalno netko ima potrebu mijenjati nazive…zašto kad radi karte ne pita lokalno stanovništvo?). Staza vodi kroz gustiš i možda joj baš to daje posebnu čar. Okreneš se a ono svakog trena iz šuškavog gustiša izviri neka draga faca . S nama su i Ivana Žaklina Gudelj i Ljiljana Gudelj , naše pomagačice i vodičice pa smo sigurni. Upoznali smo se jučer, na Vošcu i bila je to ljubav na prvi pogled.

A šta da vam pišem, išli smo gore, isli smo dolje, penjalu se četveronoške, klizali po siparu, hodali po rubu grebena….sve jesmo. Slike ce vam reći sve.Ponekad se i odmarali, ako bi našli neki šumarak ili neko drvo. Vode smo ponijeli taman, 20 km staze, 20 km kamena i sunca, 1500 metara uspona je žedno. Ovdje je voda zlato. Ali ispričati cu vam, ne legendu, nego životnu priču Velobrđana; odavno je ovaj kraj bio primamljiv ljudima iz drugih krajeva pa su ga pohodili da bi tu pronasli trenutke ugode, trenutke odmora. Stanovnici Velikog brda, naučeni da u svemu što ih okružuje nađu smisao i osnov života pa su tako pronašli, u visinama Biokova, u pukotinama tog kamena, špilje u kojima je zbog klimatskih specifičnosti, led zadržavao svoje svojstvo i ljeti. I pradjed našeg domaćina, Bruno Turina , Mate Turina, pronašao je jednu takovu špilju ledenicu 1933.godine, o tome ispričao sumještanima i počela je jedna priča, okrutna i teška ali priča koja je i dalje govorila da je baš tu pravo mjesto za život. Mještani su se organizirali i odlazili u rane jutarnje sate, puno prije izlaska sunca u planinu, izvlačili led iz ledenica i spuštali ga do grada, gdje bi ga prodavali gostioničarima, mesarima i ribarima, da njime hlade svoje proizvode koje su nudili i žiteljima i turistima. Zanimljivo je to da su led na samarima nosili magarci a žene na svojim leđima. Onu stazu, one stepenice, kojima smo se uspinjali i spuštali, onim stepenicama gdje smo lagano ispustali dušu i pitali kad ce kraj, velobrske žene nakvasile su sitnim kapljicam leda kojeg su, i do 20 kilograma nosile na svojim leđima, mukotrpno, bez uzdaha i jauka. I neka naš pohod bude posvećen njima, velobrskim ženama koje su pokazale da su jake…kao planina…kao Biokovo. Pitat ćete kako je magarad uspjevala prolaziti tim strmim stazama…evo ovako…stavili bi im vreće na glavu i pomalo ih vodili gore…ili spuštali dolje. Eto tako…domišljato.

I za kraj….jer kraj, a pogotovo rastanak, uvijek je težak. I naš rastanak s domaćinima bio je vrlo emotivan. Ekipa nas je došla ispratiti, bilo je zagrljaja, stiska ruku, fotkanja a i pjesme…Hvala vam planinari, hvala vam potomci velobrskih ledara, doći ćemo opet..i dovesti nove planinare da se uvjere u ljepotu kraja i srdačnost i dobrodušnost žitelja ovog prekrasnog dijela lijepe naše .

/Objavio/la
Isprintajte ovu objavu Isprintajte ovu objavu

Izvješće sa izleta na RAB – 1.5.2021.

,

Premužićeva staza na Rabu – 1.5.2021.

  1. Maj na Rabu

Izleti na Velebit i na more uvijek pobuđuju veliki interes pa tako je bilo i ovog puta. Ekipu, podijeljenu u dvije grupe, na Rab su odveli Mladen i Đurđica te su nam doživljaj približili kroz sliku i riječi.

OTOK RAB – Rimljani ga prozvaše “sretnim” Felix Arba. Jučer smo to i doživjeli. Dok smo prilazili otoku trajektom, imali smo osjećaj da se vozimo kroz neki nenaseljeni planet. Samo more i krševiti otočići. No, kad smo došli na otok, neka potpuno druga priča. Grad Rab, prožet mnoštvom malih uličica i kamenih kuća, šarmantan je stari grad sa četiri zvonika i mnogo malih trgova. Mladen i moja malenkost vodili smo naše planinare Medeke na vrh Kamenjak (408 m/nv) iznad grada Raba. Krenuli smo iz naselja Mundanija. Prvo cestom, a onda planinarskom stazom koja je izgrađena po projektu slavnog Ante Premužića, graditelja velebitske Premužićeve staze. Na putu smo uživali u samoniklom začinskom i ljekovitom bilju, velikim mlječikama, smilju, ciklamama…..Što smo se više penjali, vidici su bili sve ljepši i ljepši na grad Rab. S vrha se pruža veličanstven pogled na naš Velebit i okolne otoke: Goli otok, Sveti Grgur. Pag… Svi smo se popeli na vrh. Nakon spusta, zaslužena kava u gradu Rabu. Zajednički smo prošetali starim uličicama Raba, spustili se kroz prekrasnu Park šumu Komrčar do poznate šetnice prema uvali sv. Eufemije…… Vratili se u Zagreb svi zadovoljni i sretni što smo proveli još jedan dan u zajedničkom druženju i uživanju u prirodnim ljepotama Lijepe naše!

 

/Objavio/la
Isprintajte ovu objavu Isprintajte ovu objavu

Izvješće sa izleta KOZJAK – 23. – 25.4.2021.

,

KOZJAK – 23.-25.4.2021.

PD MEDVEDNICA NA KOZJAKU

Izlet OPŠ.

U planinarski dom Malačka na Kozjaku stigli smo nešto prije ponoći s namjerom da nam subota od rana jutra bude posvećena Kozjaku. Ujutro u 7 sati smo krenuli autobusom prema Solinu, točnije prema Ninčevićima. Ondje je počeo uspon na Kozjak, na vrh Sv. Juraj ( vrh HPO, 676 m). Uslijedio je lagani uspon cestom i šljunčanom stazom, a onda već malo zahtjevniji uspon kroz ostatke izgorjele borove šume. Cijelim putem pruža se pogled na Split, Kaštele i otoke Čiovo, Brač i Šoltu. Prije samog vrha na nekim dijelovima staze pomagali smo si pridržavanjem za sajle i klinove. Na samom vrhu nalazi se crkvica Svetog Jure, a sa sjeverne strane Kozjaka pruža se pogled sve do Dinare na čijim vrhovima je još uvijek snijeg. Vratili smo se manje zahtijevnijom stazom. Nakon povratka u dom i pauze za ručak, poslijepodne krenusmo osvojiti još jedan vrh, Biranj (vrh HPO, 631 m). Vrh od doma dijeli sat vremena hoda nezahtijevnom stauom. Na vrhu se nalazi crkva sv. Ivana Krstitelja, a nakon razgledavanje crkve i vrha vratili smo se u dom u kojem su se svi pripremali za nedjelju, neki za uspon na Mosor, a neki za razgledavanje Splita i uspon na Marjan.

(Napisao Dorijan Plavlešić)

Nedjelja, 25.04. 2021. je završila…a gdje nego u Splitu. Neki Medeki su tamo otišli ujutro a drugi nakon ispenjanog Kozika. Sladoled i kava na rivi uz sunce koje se lagano približava horizontu…može li dan završiti bolje.

/Objavio/la
Isprintajte ovu objavu Isprintajte ovu objavu