DEDINA OBILAZNICA  

1.    izlet Opće planinarske škole

25.02.2024.
Polazak: 8 sati s Ponikvi Povratak: u popodnevnim satima
Prijevoz: Vlastiti Članski doprinos za izlet (akontacija)
Dedina obilaznica: Planinarsku obilaznicu Željko Avdagić Deda je uredilo planinarsko društvo Medvednica u spomen na Željka Avdagića Dedu, istaknutog planinara, speleologa i ljubitelja prirode. Proteže se zapadnim dijelom Medvednice,a veže 10 kontrolnih točaka;  KT1 – špilja Veternica, KT2 – kamenolom Bizek, KT3 – Kameni Svati, KT4 – izvor Javorščak, KT5 – Grajfova Kopanja, KT6 – planinarski dom Risnjak, KT7 – slap Sopot (najviši slap na Medvednici),KT8 – Talijanove pećine, KT9 – slap Farendol,  KT10 – polu špilja Podsvinjarčica.

Opis: Naša tura, kružna trasa dijela Dedine obilaznice, započinje i završava na Ponikvama do kojih se dolazi Zelenom magistralom iz Gajnica. Na kraju asfaltiranog puta je parkiralište gdje se mogu parkirati automobili i odakle krećemo. Ponikve su visoravan na 500 m/nv, livada i šuma okružene brežuljcima sa dva potoka koja tu i poniru. Od Ponikvi krećemo na izvor Javorščak, Kamene svate, kamenolom Bizek i planinarski dom Glavica te opet do Ponikvi. Na Glavici se možemo okrijepiti hranom i pićem. U 4 sata hoda prelazimo stazu duljine 12 km i savladavamo uspon od 455 metara.

Težina staze:    Kondicijski K1-umjereno zahtjevno, manje od 5 sati hoda

Tehnički T1 – nezahtjevno, hod bez upotrebe ruku i ostalih pomagala

Visinska razlika VR2 – umjereno, visinska razlika 250 – 500 metara

Oprema:

Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima

Vodiči:

Dragan Turkalj

Napomena:

Hrana i piće iz ruksaka, na domu na Kamenim Svatima se može dobiti piće a u domu Glavica i hrana i piće.

Prijave putem FORME a informacije na broj 0915275591 Dragan

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunjava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu, da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost. Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vremenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti, vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

                      SENJSKA OBILAZNICA I BURNA POVIJEST SENJA    
                                                                    17.02.2024.
Polazak: 06:30, Ilica 421
Prijevoz:  AUTOBUS
SENJSKA OBILAZNICA  je obilaznica o kojoj skrbi i upravlja PD Zavižan iz Senja, ima 10 kontrolnih točaka  ukupne duljine staze cca 50 km,  počinje u mjestu  Sibinj na 5m nadmorske visine i nastavlja dalje prema 2. Malić (867 m), 3. Alino bilo (1106 m), 4. Bivše planinarsko sklonište Krivi Put, 5. Orlovo gnijezdo (750 m), 6. Vratnik (700 m), 7. Krajačeva kuća (1100 m), 8. Jadićeva plan (1416 m), spust prema KT 9. Planinarska kuća Sijaset, 10. Tvrđava Nehaj.

Naša tura počinje u mjestu Krivi Put od kuće planinarskog skloništa, bivše Osnovne škole, (820 m/n/m) malo makadamskom cestom pa dalje kroz prosjeke bukove šume prema grebenu Alinog bila ispod vrha Prosina 1113 m/n/m prema vrhu Alino bilo 1106 m/n/m. Dalje staza nastavlja grebenom pa spuštanjem preko Gorica, prelaskom ŽC kod Vrtlina nastavlja planinarskom stazom, pa makadamom te usponom prema vrhu Malić 867m/n/m. S vrha se pruža divan pogled na padine Krivog puta, kvarnerske otoke, sjeverni Velebit, Senjsko bilo, gorskokotarske vrhove Viševica, Zagradski i Medviđak. Istim putem spušta se staza prema Butković Docu, malo makadamom malo travnatim livadama, malo borovom šumom prema napuštenom zaselku Sušanj gdje prelazimo makadamsku cestu Klarićevac – Bile. Odavde imamo 500 m spuštanja stazom Degenije koja prolazi istočnom stranom Vodne drage prema naselju Sibinj Krmpotski gdje je kraj našeg planinarenja.

Prema Senju odlazimo autobusom, tvrđavu Nehaj i njezin muzejski sadržaj ćemo obići uz stručnog vodiča, a nakon završetka posjeta spustiti ćemo se novouređenom šetnicom do centra grada i posjetiti nadaleko poznati Gradski muzej Senja opet uz stručnog vodiča. Ostatak vremena možemo uživati u gastronomskoj ponudi Senja. Cijena usluge stručnog vodstva je 20 € za organizirane grupe, a cijena ulaznice djeca 2 € a odrasli 3 €  kn,  po objektu. Krajnji rok za prijavu je srijeda 07.02.2024.godine.

Težina staze: Ukupna duljina planiranog planinarenja 15 km, ukupno uspona 400 m, ukupno spuštanje 1200 m

T-1, K-2, V-7

Oprema:

Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima,  obavezna naglavna lampa

Vodiči:

Vodiči : Vlado Majetić, Irena Hustić

Napomena:

Hrana i piće po putu iz ruksaka, obavezna naglavna lampa, 2 litre vode

Prijave putem WEB FORME, informacije na telefon :

091-2010099 Vlado M

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunjava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu, da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost. Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vremenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti, vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

 

Žumberak – od Stojdrage do Budinjaka i Budinjak, Staza kneževa

(obiteljski izlet)

Subota, 27. siječnja 2024.
Polazak:  8 sati, Ilica 421 Povratak:  oko 18 sati
Prijevoz:  Autobus Članski doprinos: 20 EUR
PD Medvednica organizira planinarski izlet na Žumberak – Od Stojdrage do Budinjaka i obiteljski izlet Stazom kneževa (izlet je pogodan za obitelji s djecom).

Žumberak – Od Stojdrage do Budinjaka: K2/T1 (15 km, 6-7 sati hoda)

Po dolasku u mjesto Stojdraga i provjere opreme krećemo na turu. Prvi dio staze vodi nas do mjesta Glažuta gdje se odvajamo stazom prema vrhu Tuščak (HPO vrh) na kojem radimo kraći odmor. Nastavljamo dalje grebenom i stižemo do istoimene gradine. Gradina Tuščak nalazi se na šumom obraslom hrptu brijega Tuščaka, iznad doline Bregane, podignuta je krajem 12. i početkom 13. stoljeća, a već u 14. stoljeću bila je ruševina. Nakon razgledavanja gradine nastavljamo dalje šumskom stazom i spuštamo se prema mjestu Koretići. Nakon kraćeg hodanja makadamom odvajamo se ponovo na šumsku stazu i preko mjesta Tisovac Žumberački, Siječevac i Bratelji dolazimo do Eko centra Budinjak gdje nas čeka grupa obiteljskog izleta.

 

Obiteljski izlet Stazom kneževa: K1/T1 (4 km, 2-3 sati hoda)

U mjestu Stojdraga obilazimo Žumberački uskočki muzej i Milenijski križ postavljen u spomen na tisućitu godišnjicu krunidbe kralja Tomislava. U prostoru muzeja smješten je bogat fundus etnografskih predmeta koji svjedoče o baštini, identitetu i povijesti žumberačkih uskoka, od doseljenja na žumberačko područje prije gotovo 500 godina do danas. Nastavljamo prema Budinjaku, te krećemo na Stazu kneževa, 4 km dugačku kružnu stazu koja nudi uvid u bogatu budinjačku prošlost. Staza je poučnog karaktera, te ćemo proći kroz deset punktova koji nude priče o geološkim fenomenima, jami imena Židovska kuća, arheološkim nalazima iz starijeg željeznog i rimskog doba. Nakon dva sata šetnje vraćamo se do Eko centra Budinjak te odlazimo do ostataka Kapele Sv. Petke, jedine crkve četverolistnog tlocrta u Republici Hrvatskoj.

 

Težina staze:

●       Žumberak – Od Stojdrage do Budinjaka: K2/T1 (15 km, 6-7 sati hoda)

●       Obiteljski izlet Stazom kneževa: K1/T1 (4 km, 2-3 sati hoda)

 

Oprema:

●       Planinarska, osobna i zdravstvena iskaznica.

●       Gojzerice, gamaše, štapovi, naglavna svjetiljka (sudionici izleta od Stojdrage do Budinjaka).

●       Odjeća primjerena vremenskim uvjetima  (kapa koja pokriva uši, rukavice, …).

●       Hrana i piće iz ruksaka, ponijeti minimalno 2 litre tekućine.

Vodiči: Igor Gotal-Lukša i Irena Hustić (obiteljski izlet)
Prijave putem FORME , zaključno sa 17. siječnja 2024., a informacije na brojeve telefona vodiča:
099 3840 030 (Igor Gotal-Lukša), 091 489 9767 (Irena Hustić)

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunjava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu, da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, da prihvaća trasu izleta, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost. Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vremenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti, vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

 

Mala Kapela – Plaška Glava
3. veljače 2024.
Polazak:
Zagreb 7.00 sati
Povratak:
oko 21 sat
Prijevoz:  autobus Članski doprinos: 20€ na bazi 30 izletnika
Dragi planinari, zadovoljstvo mi je i čast pozvati vas i predstaviti vam ovaj planinarski put po Maloj Kapeli u području Plaška Glava, te naselje Plaški. Polazak iz Zagreba prema dogovoru grupe koju će koordinirati Josip Rodić, recimo da je to u 7.00 sati, a dolazak u Plaški je oko 9 sati gdje vas dočekuje Josip Anušić, vaš vodič, ujedno i domaćin. Prijem planinara bio bi na parkingu kod župne crkve Sv. Ana (manja crkva u mjestu), a u pastoralnoj dvorani topli napitci i nešto „kratko” uz razgovor i raspored.

OPIS skraćeni- Kroz dvije općine, Plaški i Saborsko, posjetit ćemo: jezero, dva vidikovca, jedno snažno vrelo i jednu arheološku lokaciju.

OPIS duži planinarenja po Maloj Kapeli:

·        autobusom iz središta Plaškog odlazimo do polazne točke, oko 2km, uzimamo stvari i započinjemo pješačenje preko umjetnog jezera Kosovac i ulazimo u šumu.

·        Slijedi kraći strmiji uspon (oko 500m, nije strašno, ali za one uležane preko zime može biti naporno, zastat ćemo 10 puta i više) i dolazak do prvog vidikovca Tron (740mnv). Ovdje je malo duži odmor uz pogled na lijepe prizore Male i Velike Kapele i pogled na Plaški, Modruš, Ogulin, Hum, Klek, Kula – Bjelolasicu, Žumberačko gorje i Alpe za vedrijeg vremena.

·        Nastavljamo na vrh Plaška Glava (795mnv) uz kraće zadržavanje i nastavljamo na vidikovac Vršak s pogledom na istočnu stranu Male Kapele. Odmah „ispod nogu” povremeno Blaćansko jezero (estavela), mjesto Blata, Lička Jesenica i Saborsko, na krajnjem horizontu vrh Plješivice s okolnim brdima.

·        Lagano se spuštamo do snažnog vrela Siljevac u mjesto Blata kojega voda služi mještanima za piće, a i nama će.

·        Kraća dionica asfaltnim, pa onda makadamskim putem kroz mjesto do ulaska u šumu i kretanje prekrasnom stazicom, skoro pa „parkovna” ispod vrha Strmac prema Gradini, napušteno kameno zdanje frankopanske utvrde na (635mnv).

·        Nakon kraćeg razgleda spustili bi se prema naselju Vera, na istoimenom potoku i manjem vodopadu, na 1km od središta Plaškog.

Cijeli opisani put je 10km dužine i uz predviđene odmore hodanje bi trajalo 4-5 sati, ovisno o dužini stanki na lokacijama čija sam imena ovdje podcrtao. Preporučio bih još ako nam bude zgodno i vremena, da autobusom odemo do vrela Dretulje, rijeke ponornice, Dom kulture gdje se održao ZAVNOH, a sada kino, te pravoslavne crkve, nekada u rangu katedrale, spomenik kulture „nulte kategorije”.

„B opcija” – Naime, za one koji bi nešto lakše od predviđenog planinarenja, organizirali bi i „B opciju”, lakšu pješačku turu obilaska Vrela Dretulje i dio toka i samoga mjesta Plaški: mjesto održavanja ZAVNOH-a, obrambena kula Zrinski, Saborna crkva Vavedenja Presvete Bogorodice (SPC). Po završetku oni bi se vratili kuhati grah.

Mala Kapela, lička gora zelena  je velikim dijelom prekrivena šumom i nema značajnijih vrhova, onako kamenitih s čistim pogledom uokolo, možda upravo zato što je cijela pod jakom šumom, zelena. Tako da čak nema ni značajnijeg planinarskog puta koji bi bio uvršten u knjige Planinarskih vodiča. Najviši je Seliški vrh (1279mnv) unutar NP Plitvička j. Dok Mrsinj (1269mnv) jedni lociraju u Ličko sredogorje, a drugi opet u krajnji rub Male Kapele.

Plaški, Dom kulture, današnje kino, mjesto Drugog zasjedanja ZAVNOH-a 1943. na kojem je potvrđena odluka o priključenju Hrvatskoj od strane talijanskih fašista oduzetih Istre, Zadra i otoka.

Dretulja, Veliko vrelo, rijeka ponornica koju u gornjem toku okružuju vlažna staništa, cret, gdje je pronađeno nekoliko rijetkih biljnih i životinjskih vrsta.

Gradina, stari grad Frankopana spominje još 1163. kao župa splitske nadbiskupije. Spomen Gradine je 1401. godine. U blizini je pronađeno nekoliko predmeta iz doba vladavine Rimljana, a poznato je da su ova područja nastanjivali ilirsko pleme Japodi.

Saborna crkva Vavedenja Presvete Bogorodice u Plaškom spomenik kulture iz 1763. godine.

 

Težina staze: zahtjevna K2; tehnički nezahtjevna T1; visinska razlika oko 400m, umjereno lagano VR2
Oprema:  Planinarska uvjetovana vremenskim uvjetima, štapovi i gojzerice.
Vodiči: Josip Anušić
Napomena:  Hrana iz ruksaka i 1lit. vode za planinarenje. Za ručak se može dogovoriti kuhanje, grah. Ako se dogovori grupa.
Prijave putem forme do popune autobusa ili do 24. siječnja  a  informacije na mob. 098 43 42 93 Josip A.

 

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunjava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu, da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, da prihvaća trasu izleta, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost. Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vremenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti, vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

Prijave putem LINKA

Izlet iznenađenja nam svake godine, ustvari već drugu godinu, pripremi naša predsjednica. Mi, kao pravi i dobri planinari, prihvatimo tu ideju.
Ujutro u 6,00, spremni, naoružani dobrom voljom sjedamo u bus i krećemo. Kuda? Još u tom trenutku ne znamo ali nam ubrzo smjer autobusa ponudi, bar okvirno državu. I tako, zaključismo da idemo u Sloveniju. Kad smo stigli do Kobarida izišli smo iz busa i odšetali do slapa Kozjak predivnom i uređenom stazom. Otkrila nam je Irena da je u planu bio Matajur ali kroz noć je napadao snijeg pa je cesta do Rigugia Guglielmo Pelizzo bila zatvorena. Po šetnji uz Soču, koja je prilično nabujala od obilnih kiša i poprimila neobičnu plavu boju smjestili smo se u naše prenoćište i iza večere pokazali sve svoje pjevačke i plesačke talente.
Drugi dan, krenusmo…kako bi rekla moja mama , u stilu mene i mog lutanja,   uobličivati i utvrđivati gradivo o Velikom 1. svjetskom ratu.
Malo smo opet plovili po prvoj crti bojišnice na Soči u Sloveniji i Italiji! Eto, nije u igri samo Slovenija. Proširili smo se i na Italiju.
Brestovac – prva crta koja se proteže iznad Soče sve do impozantne kosturnice talijanskih vojnika iznad Kobarida grada. 7000 i još nešto sitno talijanskih vojnika!
Prva crta Austrougarske vojske i utvrda u daljnjem toku Soče, u Italiji, koju su Talijani pretvorili u muzej na otvorenom sa  zatvoreni dijelom!  Muzej Michele u kojem smo pomoću 3D tehnike gledali film o borbi i životu na prvoj crti! Talijani su u 4 godine na Soči izveli 11  i jedva su prešli Soču  nešto malo pomakli liniju razdvajanja! Poginuli im je preko 100000 vojnika, a na našoj strani niti 2000! Naša strana je zbog toga što su se naši ljudi borili tamo!
Dolaskom Njemaca na taj dio fronte Talijani su potisnuti preko Soče daleko u dubinu svog teritorija! Iz stroja im je izbačeno 300000 vojnika, sva hrana, oprema ,oruđe i oružje koji su imali !
Monte Grappa najveća kosturnica u Italiji, a možda i u Evropi REDIPUGLI ! Mussolini ju je dao izgraditi i otvorena je 1938.g.
Evidentirali su sve poginule i nestale i upisani su po abecedi na toj impozantnoj građevini sa tri križa na vrhu kao na Kalvariji!
Inače  taj dio istočne Italije i zapadni dio Slovenije je pun kosturnica ili kako to Slovenci kažu pokopališča iz velikog rata i ostalih ratova! Apsurd Velikog rata je da su se vodile borbe 4 g. I na kraju su Talijani sve dobili natrag i više nego su zaslužili za zelenim stolom!
Austrougarski vojnici pošto su izgubili nemaju svoje kosturnice, a ne znam da li ima negdje popis učesnika pošto je tu i bilo naših ljudi!
Zadnji dan smo na kratko obišli ptičju oazu, ali zbog visokog vodostaja skratili smo posjet i otišli put Akvileje! Akvileja je stari rimski grad, grad muzej, jer su iskopine po cijelom gradu! Ima nekoliko bazilika koje su pretvorene u muzej, pošto su sagrađene na starim rimskim vilama i prekrasnim mozaicima!
Odlazimo na deltu Soče u grad Grado! Koji je pun spomena i spomenika na 1.i 2.sv.rat!
Naišao sam na baziliku Monaha iz naših krajeva, koji su se skrasili u Grado, pretpostavljam bježeći pred Osmanlijama! U bazilici je izložen zavjetni sarkofag, kovčeg i dijelovi ornamenata, na goloj cigli, Hrvatskog pletera !
Sadržajno putovanje završilo je pjesmom do Zagreba!
Tekst: Nedjeljko Frane Erceg i Irena Hustić
Fotografije: Učesnici izleta

Tatjana Šavorić podijelila je s nama večeras priče svog hodočašća Via Adriaticom. Zašto hodočašća? Jer svaki Put mijenja..one dubine i nutrine u nama. Krenemo kakvi jesmo, vratimo se isti, ali ipak  drugačiji. Njezin je Put bio zaista impresivan. Ne samo radi prehodanih kilometara, nego mentalne snage koja je bila potrebna za dovršiti započetu priču.

I uspjela je!

Skromna, nasmijana, iznimne energije i pozitive, prenijela je na nas svoje doživljaje. Hodali smo s njom Via Adriaticom..upijajući svaki kilometar svake dionice..i više od toga. Nadam se evo prvi, ali ne i posljednji puta.

Hvala od srca❤

Zahvaljujem i Žarku i svim ljudima dobre volje  na suportu, gradnji pozitivnih mostova i priča među planinarima koje ostavljaju trag u realizaciji ovakvih projekata.

 

Tekst by Marijana Radionov

Danas je Petrova Gora ugostila gljivare i planinare. A kakvo bi mi društvo bili da nemamo oboje. Gljivari su se odazvali pozivu Gljivarskog društva Karlovac a planinari su sami odredili svoju rutu i vikend je mogao da počne.

Doručak na Muljavi a onda košare i štapove u ruke i pokret.

Planinare su poveli Dragan i Marijana, pomoć su im bili Ivana i Željko. U 3 sata hoda prešli su 12 kilometara  prelazeći turu… Lovački dom Muljava – Rimski put – Veliki Petrovac – Mali Petrovac – Mali Velebit –

Lovački dom Muljava.

Najzanimljiviji trenutak izleta; izlazeći iz kombija na grobu Petra Svačića komentiram – ” kad bi bar sad tu bio naš Željko, da nam malo osvijesti ovo mjesto” …i nakon 3 minute iz šumarka s druge strane puta izlazi ekipa sa Željkom😊. Nismo ništa tempirali ali netko je u priču umiješao svoje prste 😁. Hvala Željko, uživali smo u tvom trenutku povijesti.

Skoro isto smo prešli i mi gljivari, doduše malo komotnije, uz svesrdno vodstvo našeg naj gljivara Marka, Marko Barukcic , koji nam je samo malo odškrinuo knjižicu svojih terena u pronalaženju gljiva. Košara je, na radost gljivara, bila puna. Druženje smo zasladili nadaleko poznatim palačinkama iz Lovačkog doma na Muljavi.

 

Tekst by: Irena Hustić

 

30.9. PD Mrsinj, obilježava svoj dan i organizira pohod na Plješivicu (nakon Velebita naša najveća planina) i Medeki se odazivaju u velikom broju, pun autobus. Domaćini nas lijepo dočekuju, mali Medeki kreću sa svojim vodičima na Mrsinj grad, a mi veliki na Golu Plješivicu (1648m, najviši vrh Like) i Ličku kapu. Staza kondicijski teška u nekim dijelovima tehnički zahtjevna, konstantan uspon, cca 15 km,1100 m uspona a mi limitirani na 7 sati hoda. Staza vodi kroz šumu, sipar, kamen i golu zemlju, a sve pod velikim nagibom. Medeki se drže zajedno i nakon izlaska na vrh Kik pruža nam se pogled, desno Gola Plešivica, lijevo Lička kapa. Po koridoru dalekovoda, makadamskom cestom prema zapadu koja je ujedno i granica, hodamo do Ličke kape. S jedne strane nam je BIH i pogled na Bihać i aerodrom Željava a s druge na Korenicu i  Krbavsko polje. Uspon na Ličku kapu, krunu našeg uspona, veličanstveno  djelo prirode, izbrisao je sav znoj i muku koji smo uložili u uspon, a bome još teži spust. Ovaj izlet, jedan od najzahtjevnijih jer smo bili limitirani vremenom, naučio nas je koliko je važno zajedništvo, dobri vodiči, podrška. Sve smo to imali, a dokaz su bili  naši osmjesi na licu, naša sreća. Nismo više tamo neki luđaci koji se veru po planinama umjesto da uživaju u subotnjim kavicama, mi smo obitelj koja uživa u tome i brinemo jedni o drugima..❤️🐻

Izvješće by Goga