PD Medvednica na Tulovim Gredama.
Zadnji put smo bili tu, svi zajedno pred godinu dana, a sad nas sigurno gledaš s visina i smiješiš se.
Bio nam je to zadnji zajednički izlet. I baš na Tulove Grede. Nije li to neobično? Ili je baš obično jer jedino mjesto odakle si trebao otići u vječnost su Tulove Grede. Sigurna sam.
Bilo je lijepo, bilo je tužno, neki su pitali…sjećaš li se nekih Dedinih priča s Tulovih? Sjećam se poneke, ali ne svih. Nisam dovoljno dobro slušala, nisam znala da nam je vrijeme isteklo. Nisam znala. Da jesam, slušala bi bolje, slušala bih duže. I pitala bih još.
Tvoji Medeki
[av_horizontal_gallery ids=’2953,2954,2955′ height=’25’ size=’large’ links=’active’ lightbox_text=” link_dest=” gap=’large’ active=’enlarge’ initial=” control_layout=’av-control-default’ id=” av_uid=’av-26rhw7′ custom_class=”]
