45. tradicionalni pohod na Kamene svate održao se, kao što mu naziv tradicionalni i kaže, prve nedjelje u rujnu. To ujedno označava i početak nove školske godine pa je odluka o načinu provođenja zadnjeg dana ljetnih praznika bila jednostavna; idemo dan provesti u šetnji prirodom, u šumi, na našoj Zagrebačkoj gori, prije nego se ubacimo u naše drage zagrebačke ulice, prometne gužve i na granici ludosti izdržljiv zagrebački tjedni raspored.
Sunčano toplo ljetno jutro, ne prerano, naspavani, puni energije miješano društvance djece i odraslih krenulo je s Ponikvi. Pokoje uzbrdo, malo blata da ne bude monotono, nekoliko nizbrda …uz malo pjesme, malo čokolade, jabuka, vode, puno smijeha i priče, trčanja, traženja štapova, nekoliko dječjih padova, jedno zajedničko slikanje… i već smo bili na odredištu. Dočekala nas je ugodna atmosfera domaćina, veliki kotao graha, pečeni odojak, tamburaši, povoljne cijene pića, bogata tombola i povelik broj veselih planinara za stolovima.
S veseljem i ponosom što smo dio današnjeg druženja, upisali smo se u knjigu prisutnih i nazdravili s jednom, dvije, tri… koje su u raznim bojama dekorirale stol s upisnom knjigom.
Mi veliki smo zalegli na donesene piknik dekice, a djeca su uživala na ljuljačkama, igri lovice, skrivača po obližnjim grmovima… svjesni koliko uživamo u trenutku.
Punih trbuha, napunjenih baterija za novi radni tjedan, punim plućima sljemenskog zraka… zahvalili smo se organizatorima, spremili svoje ruksake i uz pjesme krenuli svojim domovima.
Hvala PD Susedgrad, hvala Žarku iz PD Medvednica što je bio frontman pa smo mi ostali bezbrižno hodali, smijali se i pjevali bez praćenja markacija po putu, hvala svima nama sudionicima što smo jedni drugima upisali još jedan ugodan dan u kofer uspomena zvan planinarenje.
Veselimo se sljedećem susretu!
Tekst by Helena Kukec Grgić