LEPE TI JE ZAGORJE ZELENE

LEPE TI JE ZAGORJE ZELENE 💚💚❤💚💚 Subota, 15. veljače godine gospodnje 2020. krećemo u prošlost. Prati nas sjena sadašnjeg trenutka no ni sami ne znamo koji je on zapravo. Da nema datuma biste li znali što je, proljeće, jesen ili neka čudna zima? Priča počinje davno…1119. godine. Možda je naš vodič kroz vrijeme, a to sam bila ja, malo pretrčavao iz stoljeća u stoljeće ali na kraju smo ipak završili u Pregradi, pred prekrasnom crkvom ali s ipak malo previše betona uokolo. Ali vratimo se u naš vremeplov. Medeki, oni su sigurno oduvijek, krenuli su Kuna gorom put Kostel grada, zdanja iz 14. stoljeća koji još uvijek odolijeva zubu vremena i neda mu da uništi njegove osnovne konture. Odatle Medeki požuriše na najviši vrh Kunagore, Bukovski vrh, 521 metar visok a onda preko vidikovca Velika ravna do planinarskog doma Kuna gora, prelijepog doma s još ljepšim pogledom. Tu nas dočekuje s mirisom svježe skuhane kave Davor. Nakon kratkog vremena krenusmo dalje, u Klanjec pa putevima seljačke bune u Cesargrad. Baš njega su Matija Gubec i njegovi kmeti napali prvog, u noći 27. na 28. siječnja 1573. godine. Teško ga oštetiše no njihova buna ubrzo bude ugušena u krvi. Ali kao što bi rekao Petar Zrinski “Navik on živi ki zgine pošteno” tako i sada, još uvijek ako osluhneš, kad se vjetar šulja kroz krošnje i zidine zamka čuje se žamor Matijinih ustanika. Iako je vlasnik utvrde, grof Erdody, pokušavao dvorac obnoviti nikada u tome nije uspio i na kraju ga prepusti propadanju. Meni se ipak tu učini najzgodnija priča iz 1119. godine kad Cesargrad biva sagrađen od viteza Templara kojima je bio svratište i odmoriste na hodočašću u Svetu Zemlju, da se poklone Kristovom grobu. I dal je tad došla iz Palestine ili je iz Klanjca otišla u Palestinu, legenda o Jurju koji je svojim mačem i svojom hrabrošću i snagom ubio sedmoglavog zmaja, koji je na kraju i proglašen svecem ali, podudarnosti u priči ili legendi su zapanjujuće, Klanjecki Juraj je da bi obranio život djevojke koju je slučajno sreo, a koja je trebala biti žrtvovana sedmoglavom zmaju, da donese bar kratkotrajni mir kraju iznad Sutle, u borbi koja trajala 7 sati odrubio zmaju svih sedam glava i kraju donio spokoj. Da li je Sveti juraj bio taj, koji je ubio zmaja iz Klanjeckih jezera ili onaj koji je ubio zmaja iz jezera pokraj grada Loda u Palestine, sasvim je svejedno. Glavno da Zmaja vise nema i da ljudi i danas tu žive u radosti, ljubavi i spokoju, kao i oni naši novi prijatelji koji su nas na putu prema utvrdi dočekali, ničim izazvani, rakijom. Kao i Gordan koji nas je dočekao okrijepom na domu Cesargrad. Hvala svima, i Templarima, i Jurju Svetom i Matiji Gupcu, i Davoru i Gordanu i svima vama dragi moji Medeki što ste i ovaj dan začinili uzbuđenjima, radosti i ljubavi🤗😍❤😍🤗