Ovaj je izlet izletio nenadano no zainteresirao je mnoge, no nikad nije idealno pa se na njega mogla uključiti grupa od 9 ljudi.
I krenusmo na Vis. U 5 ujutro, 18.9.2025. 5 sati do Splita Tomo je profesionalno odvozio. Ivana se bunila što sjedi na prvoj sjedalice koja glumi dvije a ustvari je jedna i pol. Hm, a šta sad..ja sam je dijelila s njom. Od mraka do izlaska sunca na autocesti do Zira koji je izronio iz magle do mora, nestašnog i razigranog. No Petar Hektorović uspješno je savladavao valove. I stigosmo na Vis. Obuzelo nas je veliko zadovoljstvo ali je nama zavladao i mir otoka. Željko nas je dočekao i poveo nas prema domu. Dom nam se svidio na prvu. Svatko je rezervirao svoj dio prostora koji će privatizirati slijedećih dana. A onda kava..i priprema roštilja. I priča uz zalazak sunca.
Drugo jutro kreće tura na Hum. Nije zahtjevna. Ako zanemariš 40 stupnjeva. I tako, iz Visa od hlada do hlada do Huma pa spust do Komiže. I onda kupanje. More super toplo, plaža skoro pa samo naša.
Treći dan..Biševo i Modra špilja.Modra špilja..predivno modra. Električnim vlakićem odvezli smo se do centra za posjetitelje, popili kavu, razgledati centar i vrh otoka te krenuli planinarskom stazom do plaže Porat. Od Porata smo odjhodali do plaže Sabunare, tamo se poigrati s meduzama, vratili se u Porat odakle nas je gliser vratio u Komižu. Za preporučit je riblje specijalitete na Poratu. I vino crno, otočko, naravno. Cijene umjerene. I pizza u Komiži je bila ok.
Zadnji dan na Visu, nedjelju od jutra do 11 sati iskoristili smo za skraćenu military turu. Pa ne treba sve vidjeti. Nešto treba ostaviti i za drugi put. Goran je stručno odradio stručno vodstvo. Džepovima nas provozao otokom, pokazao skloništa za podmornice, tunela, vojarne i aerodrom i sve začinio više nego zanimljivim pričama o otoku, ljudima i periodu kroz koje nas je proveo. A onda se začula sirena Petra koji je stigao u višku luku. Gotovo je, treba doma poći..uz naravno, obećanje, vratit ćemo se dogodine.
Hvala Željku, hvala Petri i Martini, hvala Goranu. Svi su dali svoj doprinos da ova četiri dana budu nezaboravna. I hvala Tomi, Ivani x 3, Renati, Sanja, Marici i Tihomiru što su zajedno sa mnom stvorili uspomene koje se pamte zauvijek.
Tekst: Irena
Fotografije: Irena i Tihomir
