U ponedjeljak, 9. ožujka, prostorije PD Medvednica postale su polazišna točka za put dugačak 800 kilometara. Naša gošća, Sonja Tošić-Grlač iz Čakovca (članica PK Extrem), povela nas je na „šetnju u dubine sebe“ kroz svoje nezaboravno iskustvo hodočašća Camino de Santiago. Sonja je u goste došla u pratnji svojih prijateljica, a u društvu su je dočekali njezini dugogodišnji prijatelji i poznanici s kojima Sonja godinama dijeli planinarske staze, što je večeri dalo poseban, obiteljski ugođaj.
Saznali smo da je cijela priča započela sasvim spontano, potaknuta knjigom koju je dobila na poklon od prijateljice, što je u njoj probudilo iskrenu radoznalost. Danas, kao vrsna planinarka koja je osvojila svjetske vrhove poput Kilimanđara i Bornea, Sonja već ima nove ambiciozne planove, no Camino je za nju bio drugačija vrsta uspona. Detaljno nam je opisala same pripreme – od specifičnih treninga i logistike do pažljivog odabira opreme i nezaobilaznih savjeta za saniranje žuljeva.
Na put dugačak 800 kilometara krenula je bez specifičnih vjerskih očekivanja, ali s ogromnom otvorenošću prema svijetu. Kroz njezino osebujno izlaganje saznali smo kako rješavati svakodnevne situacije: od mogućnosti transporta i prehrane do snalaženja u malim, skučenim spavaonicama gdje vladaju stroga pravila ponašanja i higijene. Prolazeći kroz brojna živopisna mjesta, Sonja je istinski uživala u mirisima i okusima lokalne kuhinje, istražujući autentična jela koja su joj vraćala snagu. Poseban šarm putovanju dali su i usputni susreti na lokalnim prošćenjima, gdje se uz glazbu i veselje nakratko zaboravljao umor, a hodočasnička svakodnevica pretvarala u čistu radost druženja.
Iskreno nam je dočarala i borbu sa stjenicama, ali i važnost svakog savjeta koji je dobila od suputnika. Na tom putu susretala je nevjerojatne pojedince i cijele obitelji koji dolaze iz svih krajeva svijeta – od Italije i Njemačke do Australije, Novog Zelanda i Koreje.
Posebno ju je dojmio trenutak na jednoj misi, kada je doživjela blagoslov hodočasnika. Opisala nam je taj dirljiv prizor u kojem svećenik blagoslivlja svakog hodočasnika ponaosob, izgovarajući njegovo ime i državu iz koje dolazi, što briše sve granice i povezuje ljude u zajedničkoj namjeri. Još jedan upečatljiv trenutak bio je dolazak do Cruz de Ferro (Željeznog križa). Na tom mjestu, gdje hodočasnici tradicionalno ostavljaju kamenčiće kao simbol tereta kojeg se oslobađaju, Sonja je ostavila nešto sasvim svoje i autentično – crveni ruž, koji je neizostavan dio njezinog identiteta.
I baš onda kada skupljaš zadnje atome snage, kada misliš da nećeš uspjeti iz raznih logističkih razloga, jer nemaš vremena ili osjećaš da se moraš vratiti kući i polako već odustaješ – baš tada se na tom putu sve „uroti“ da te zadrži. Cijeli svemir kao da te gura naprijed kako bi stigao do samog „kraja svijeta“, do nulte točke i one poznate brončane „gojzerice“ u Finisterri.
Njezin optimizam nije blijedio. Satima hodajući u samoći, Sonja je doživjela potvrdu da njezino tijelo i duh mogu puno više nego što je vjerovala. Njezino predavanje „Budi svoj Camino“ snažna je poruka da svaki put trebamo proći na svoj način, pronalazeći mir u svakom koraku. No, ta poruka ne vrijedi samo za daleku Španjolsku; ona nas poziva da budemo svoj Camino tu, u svojoj sredini. Budimo znatiželjni, otvoreni i susretljivi jedni prema drugima, baš onako kako smo se kroz ovu predivnu večer svi zajedno dotaknuli. Zahvaljujemo gospođi Sonji na nadahnuću koje nas je podsjetilo da se najvažnija putovanja događaju u srcu i među ljudima koje srećemo.
Tekst: Marika, Dragutin i Đurđica
