Dragi Joško, svi smo se nekako nadali i nismo htjeli vjerovati da dolazi kraj, da tvoja životna svijeća još tinja samo slabim sjajem, da su tvoji koraci došli do vrhunca, vrhunca tvoga životnog puta. I kad smo zadnji put išli na Tulove i Zir, tvoji koraci nisi imali snage. I na Sveto brdo kad smo kretali. Ali, išao si s nama. Rekao si…ma bit ću bar u autobusu.. a onda…onda ću vas čekati. Želja da budeš s nama, da se družimo, bila je veća i jača od bezbroj bolesti koje su zasjale u tvome tijelu. Ali nisu u duši. Volio si Medeke, tako si nas zvao od milja. . Pomagao si i podržavao sve naše akcije i zato ti hvala. Poticao si, sa ono malo snage što je bilo ostalo u tebi, naše aktivnosti. Dolazio bi na sastanke prvi, prije onoga tko će tek otključati vrata. Nisi želio zakasniti. I unatoč borbi koju si vodio, nisi bio tužan, ni nervozan ni ljut. Sjećaš se kad si donio majice, dvije plave, s bijelim medekom na prsima. Bile su tvoje ali sada, velike, kao da su pripadale nekom drugom čovjeku. Poklonio si ih našim dečkima…šta će ti kad su sad bile ogromne..prevelike..za tebe. Uzeo si novu, malu, koja ti je baš pristajala. Bio si već slab ali tvoje srce i tvoja pozitivna energija bila je velika. I zato smo vjerovali da će biti bolje.
Dragi Joško pratio si naše stranice, veselio se s nama. I plakao, kad su objave bile tužne. Rekla mi je Barica. Zbogom Joško, falit ćeš. Počivaj u miru Joško. Odmaraj. E da, i nemoj zaboraviti pozdraviti Dedu. Čuvajte nas od tamo gore. Jer za takove ljude plavetnilo neba je već odavno rezervirano.
Iskrena sućut obitelji a posebno njegovoj dragoj Barici.
Pogreb našeg dragog prijatelja. Podgajski Joška, bit će u ponedjeljak, 21.veljače u 13,20 sati na Miroševcu
