PD MEDVEDNICA

03.07.2021.

Srce veliko ko kuća

  1. DEDIN POHOD

Prošle godine nas je iznenada napustio Deda. Preselio se u neku drugu dimenziju i nekako mi se čini da nije baš daleko od nas. Ili možda samo neki ljudi uvijek ostanu tu, blizo. Ne možeš ih vidjeti, ni dotaći ali osjetiš ih. I kad ideš nekom stazom oni su u odjeku koraka, u šumu krošnje, u pijevu ptica. E da, to je Deda. I jučer sam puno puta i iz puno ustiju čula….smiješi se Deda sad, onim svojim pomalo zagonetnim osmijehom. Sve je bilo dostojanstveno, ali ne tiho, sve je bilo razigrano, ali ne preglasno. Činilo mi se da smo povezani nekom čudnom energijom. Ili mi se to samo činilo. Povezani smo bili, to je sigurno, no nije energija bila čudna. Bila je baš onakva kakva mora biti. Puna dobrih emocija, puno dobrih vibracija.

Priča počinje ujutro u 6 sati. Medeki se spuštaju na Ponikve. Koju su već neki dan pokosili Žarko i Jurica. Dolazi kombi i dovozi klupe. Pa neće valjda ljudi stajati cijelo vrijeme. Ne želimo da nakon hoda od nekoliko sati stoje. Želimo da sjednu, odmore umorne noge. I da im se ne žuri. Da se opuste. I ostanu dugo u druženju. Dolazi i kuhinja. Melvin, najveći kuhar među Medekima i najveći Medo među kuharima uzima stvar u svoje ruke. Oko njega ekipa, Svi ko jedan. Sjeckaju, režu, miješaju…i što je najbolje….smiju se, nije im teško. Stiglo je i piće. Dovezli su ga Mladen i Josip. Josip, naš glavni markacista, bit će zadužen za piće. Zna on kome što i koliko može dati (za piti) da se zbog tog (piti) ne izgubi na stazi. A markacije su odrađene, odlično.

Sve je spremno. Gost mogu doći. Osam je sati. I stižu, polako. Dočekuju ih naše Medekice, piće dobrodošlice, kruh i mast i orehnjače i makovnjače. Ispekle naše planinarke, i naše mame a i bake su se uključile. Onako, po starinski, po domaće. Mirča je donio tri protvana, babica je pekla cijeli dan.

Bu dosta kruha, pita Tomislav. Bu, za početak a posle bumo dopeljali friški.

Naši prijatelji planinari pristižu. Polako al sigurno, baš onako i onoliko koliko treba. Malo se druže, neki se nisu vidjeli i više od godine. Lijepo je vidjeti tolika nasmijana lica.

Počinjemo s onim za što smo se okupili.

Pozdravljam goste, prisjećamo se Dede, kroz njegov život i djelo.

Okupljene pozdravlja Božena Kralj Vrsalović, članica nadzornog odbora HPS-a

Predstavljamo i otvaramo PLANINARSKU OBILAZNICU ŽELJKO AVDAGIĆ DEDA i to baš sad, na prvom pohodu njemu u čast, a nama na ponos i radost.

Planinarska obilaznica povezuje zapadnu Medvednicu s gorjem i planinama po Hrvatskoj, povezuje put našeg Dede i svih nas, povezuje našu ljubav prema prirodi i druženju. Tridesetak kilometara po zapadnoj Medvednici možda je puno za jedan dan pa ćemo provesti tri grupe, različite po dužini i težini staze a opet zanimljive. O obilaznici priča Ronald Schreiner, predstavnik HPS-a, Komisije za putove.

Dedin dugogodišnji suradnik i prijatelj, Eugen Zobaj, pročelnik Stanice planinarskih vodiča Zagreb, uvjeren je da će se dobri duh Dede i njegova radišnost i sklonost dobrim idejama i realizacija istih prenijeti na nas, njegove Medeke.

Grupe za naše staze se formiraju i kreću. 3, 5 i 7 sati je pred njima. No, mogu to oni. Oni koji skupljaju žigove nabavili su knjižicu Dedine obilaznice i vesele se prvim pečatima koje će utisnuti u nju.

Neki ipak ostaju na Ponikvama. Možda danas nije njihov dan za hodanje, ali za podružiti se i pričati sa starim prijateljima je. Uvijek je.

Grah se kuha. Sve je pod kontrolom.

Nakon tri i pol sata stiže prva grupa. Sunce je već visoko i morat ćemo klupe premjestiti u hlad. Tako i činimo. Ustvari, prenose ih sami planinari. Osjećaju se kao kod kuće. A to i želimo.

Nakon 5 sati stiže druga grupa. Svi kažu da je grah odličan. A piće je hladno. Josipu je vruće, no to nema veze, glavno da je piće hladno.

I iznenađenje, stiže Maestro Željko a s njim i tamburaši. Tamburaši se uštimavaju. Sedam ih je, Bit će to prava fešta. Pitaju me….jesi znala? Naravno da sam znala, ali da sam najavila…ne bi bilo iznenađenje. A dečki su super, odlični. Sviraju sve, savršeno. A mi pjevamo. Zbor raspjevanih planinara i planinarki se formirao u trenu. Malo bez a malo s dirigentom. Priučenim. Glasni smo i milozvučne note se razliježu Ponikvama.

Stiže i treća grupa. 20 kilometara, 7 sati, nije pala. I zamislite, ta, najteža grupa, bila je najbrojnija. Od 14 do 70 godina. I svi su je prešli, bez problema

Bravo planirani, učinili ste našu svečanost savršenom. Tako samo vi znate i možete. Zahvaljujemo vam na odazivu, počastili ste nas svojim dolaskom i 1. Dedin pohod učinili pohodom za prepričavanje i sjećanje.

I još bih malo uzela vremena, jer mislim da to zavređuju, da se poimenično zahvalim svim planinarskim društvima čiji su članovi prisustvovali otvorenju Dedine obilaznice i Dedinom pohodu. Hvala Vam još jednom. NAJBOLJI STE!

S nama su hodali, družili se i pjevali članovi

HPD Japetić Samobor, HPD Matica Zagreb, HPD Pečovje Zagreb, PD Ina Bjelolasica Zagreb, PD ZZV Celje, PD Nazarje Nazarje, PD Sopalj Kostrena, PD Strilež Crikvenica, PD Zavižan Senj, PD Zanatlija Osijek, PD Željezničar Zagreb, HPD Gorščica Zagreb, HPD Učka Rijeka, PD Pinklec Sveta Nedelja, PD Nikola Tesla Zagreb, PD Vrapče Zagreb, PD Zagreb Zagreb, PD Kočevje Kočevje, PD Gorica, PD Velebit Zagreb, PU Dinaridi Split, PD Medveščak Zagreb, PD Napredak Zagreb, PD Zagorske steze Zabok, PD MIV Varaždin, PD Dalekovod Zagreb, Članovi Planinske satnije Velebit, GOD Pliva Zagreb, PD Lipa Sesvete, PD Dilj Gora Slavonski Brod, PD Alfa&Omega Sesvete, PD Paklenica Zadar i HPD Runolist Zagreb. Ispričavam se ako sam nekog izostavila. Nije namjerno.

DRAGI LJUDI, HVALA VAM I VIDIMO SE SLJEDEĆE GODINE, PRVE SUBOTE U SRPNJU!

A dotle sretno i radosno vam bilo hodanje po gorama i planinama Lijepe naše i dalje.

 

 

Arhiva Prošli izleti