Žena 🌹
PD Medvednica organiziralo je izlet na Cres, a povodom Dana žena svoje je planinarke počastilo ručkom u mjestu Beli.Ovaj izlet spaja simboliku ženstvenosti i snage uspona na vrh Sis te mističnu energiju stoljetne šume Tramuntane u savršen planinarski reset.
Osvrt grupe A: Cres, 07.03.2026.
Glavni vodič: Irena Hustić, Pomoćni vodiči: Ivana Ivančić i Karmen Dragičević
Morski izleti uvijek su privlačni, pa nas se tako okupilo 40 planinara. Krenuli smo iz Zagreba u 6 sati kako bismo na vrijeme stigli na trajekt. Naše odredište je otok Cres, na koji stižemo iz Valbiske na Krku u luku Merag. Cilj nam je mjesto Beli, pa na prijevoju Križić grupa A (nas 28) izlazi iz autobusa, dok ostatak kreće dalje prema mjestu Dragozetići.Staza prema vrhu kreće s 371 m n.v. uz suhozid po grebenu, tako da s obje strane vidimo more, što malo olakšava vrlo strm uspon po ovom divnom, sunčanom danu. Do vrha Sis (639 m) dolazimo za 40-ak minuta, a prošli smo tek jedan kilometar. Putem nailazimo na zanimljive, meni do sada nepoznate markacije: položeno plavo slovo “S” koje nalikuje na planinu, a ispod desnog kraka je crvena točka. To je zapravo markacija u obliku stiliziranih slova V i A, oznaka za povijesnu transverzalu Cresa i Lošinja – Via Apsyrtides.Na samom se vrhu fotografiramo uz prekrasne poglede na more, udaramo žigove, odmaramo se i obnavljamo snagu. Pokret dalje je u 12 sati – ne žuri nam se! Na cijelom Cresu slobodno šeću i pasu ovčice, pa tako i mi prolazimo kroz pašnjake ograđene suhozidima prema Mukovi (625 m). Čuveni bjeloglavi supovi kao da jedre nedaleko od nas, ali ne dovoljno blizu da bi nam pozirali.Imamo još otprilike dva sata do mjesta Beli, a put nas vodi kroz šumu prastarih hrastova ili stazama s pogledom na more. Prije Vesnina labirinta kratko odmaramo. Kad smo stigli do Vesnina i Izidina labirinta, iako već poprilično umorni, razigrali smo se kao djeca. Vesnin labirint posvećen je starohrvatskoj božici proljeća, plodnosti, ljubavi i harmonije.Nakon još sat vremena hoda, pred nama se kao na dlanu ukazuje gradić Beli na vrhu brdašca. Izgleda blizu, ali sada, kada su noge umorne, pri spustu treba paziti na svaki korak. Prelazimo cestu koja vodi za Beli i šumskim putem stižemo do jedinog sačuvanog rimskog mosta na obali. Dug je 8 metara, visok 12 i procjenjuje se da je star preko 2000 godina.Kada smo stigli do Centra za oporavak bjeloglavih supova, njihovo je radno vrijeme već završilo, no zadovoljio nas je ručak u restoranu Tramontana nešto više. Ručkom nas je počastilo društvo PD Medvednica povodom Dana žena. Trajekt je kretao u 19 sati, pa smo stigli obići mjestašce u kojem je vrijeme kao da je stalo – sa stoljetnim maslinama, neobranim grmovima nara, golemim stablom mimoze i mlječikama u cvatu.Vratili smo se oko 22 sata, umornih nogu, ali puni dojmova i mirisa proljeća na moru. Tekst: Karmen D.
Osvrt grupe B: Cres, Beli 07.03.2026.
Glavni vodič: Dragan Turkalj
Trinaest planinara grupe B, predvođeno našim vodičem Draganom, krenulo je stazom od autobusne stanice mjesta Dragozetići prema mjestu Beli. Suha, čista i prohodna, dobro označena staza duljine oko 6 km (iako su naši mobiteli kasnije pokazali i više) vodila nas je kroz makiju i krš, dijelom kroz šumu, starim šumskim i volovskim putevima te zelenim „proplancima“ od mahovine. Staza je predivna, raznolika i tek pomalo izazovna zbog neravnog, kamenitog tla.Nismo nikamo žurili; više smo se puta odmarali i zastajkivali (na čemu veliko hvala našem Draganu!). No, stigli smo usput naučiti nešto o amaterskoj fotografiji te o jestivom i otrovnom bilju. Brali smo i odmah kušali poneku divlju šparogu, mirisali drijenak u punom cvatu i vidjeli pokoju ovcu. I puno smo se fotografirali u poljima kukurijeka i drugog proljetnog cvijeća.Staza nas je vodila i kroz staro, napušteno selo Niska, a cijelim putem nismo sreli nijednog drugog planinara niti mještanina. Zadnji dio puta do Belog spuštali smo se dijelom Križnog puta, a na ulazu u mjesto dočekalo nas je predivno, veliko stablo mimoze u punom cvatu.Po dolasku u Beli, neki su odlučili uživati na sunčanoj terasi restorana čekajući grupu A i zajednički ručak, dok je dio grupe istražio samo mjesto i plažu ispod njega. Mi hodači grupe B danas nismo „osvojili“ nijedan vrh, ali je predivna priroda unutrašnjosti Cresa osvojila nas. Mnogi smo obećali da ćemo se vratiti – možda ljeti ili u ranu jesen. Tekst: Andreja B.
