Subota, budilica zvoni u 5:15h… uf, prerano, ali u 5:45h ekipa planinara kreće kombijem ususret prekrasnom danu u planini pa je vrijedno ustajanja i dolaska na vrijeme. Stanka za kavu putem u Sloveniji, nikome se više ne spava i 8:40h stižemo u Matizovec (915m) odakle kreće naša današnja staza.
Prebrojavanje, svi na broju, imate li svi dovoljno vode? Pokret? Krenuli! 9 planinara točno u 9h.
Uzbrdo, uzbrdo i uzbrdo… nas nekoliko zapitale smo se jesmo li sigurne da smo trebale biti ovdje, ali nakon 1h 30min otvara se pogled na prekrasan panoramski pašnjak i Planinarski dom na Kofcah (1488m). Više se nismo pitale i s osmijehom smo se popele do njega.
Pola sata pauze je proletjelo i polako smo, ispraćeni stadom krava, njihovim mukanjem i zvonima oko vrata, krenuli travnatim putem prema Velikom Vrhu na Košuti. Osim kravama i konjima, uspinjanje strmom travnatom livadom, cijelo vrijeme je bilo praćeno i prekrasnim vidicima kojima je doprinijelo brzo pomicanje oblaka te svaki put kada bi podigli glavu, kadar oko nas bio je drugačiji. Jednostavno zove na slikanje. Sva sreća pa je naš vodič imao strpljenja za to.
Vrh se činio jako daleko, ali uz dobro društvo, lagan tempo, kratke pauze, puno slikanja … oko 13:30h smo uživali u gablecu na 2088m. Trava se putem polako počela miješati s kamenjem, staza je postajala sve zanimljivija, pomoć je ruku bila dobrodošla po stjenovitim dijelovima.
Gušt i samo gušt. Odličan greben. Društvo nam je radio i vjetar, sunce je bilo uporno, temperatura nije dosegla svoj vrhunac s obzirom na datum kako je mogla, hvala joj. Spust natrag prema domu na Kofcah bio je preko Kofce Gore (1967m) i to je bio trenutak kada su neke od nas koljena počela podsjećati da ih imamo i da im se ne sviđa baš način spuštanja te nagib staze.
U dom smo stigli oko 16:00h gdje smo pauzu od sat i pol iskoristili za ručak (grah, juhu od gljiva, ričet, njoke, gibanicu…), kavu, presvlačenje, sunčanje, drijemanje, slikanje…
Još nas je čekalo spuštanje od doma do početne točke izleta u Matizovcu, ali to nam je već bio poznati put pa smo ga brzo prošetali.
Prebrojavanje, svi na broju, jesu li sve stvari u kombiju? Pokret? Krenuli; zahvaljujući vozačici Kristini i vodiču Miroslavu, uz jednu kraću pauzu za kavu i sladoled, sretni i zadovoljni stigli u Zagreb… 9 planinara točno u 9h.
Tekst by Helena
