Nakon što smo se na oba stajališta ukrcali na autobus krenuli smo put Golice, popularno zvane kraljice narcisa. Mnogima je to bio planirani posjet najvišem vrhu kojega su do sada „osvojili“ pa je uzbuđenje bilo dodatno začinjeno iščekivanjem i neizvjesnošću.
Za vrijeme vožnje kroz Sloveniju uživali smo u prekrasnim planinskim prizorima na Alpe i razne vrhove. Već prvi pogled iz autobusa na Golicu ostavio je dojam „pitome“ i moćne planine.
U Planini pod Golicom je započela naša avantura. Prva dva kilometra smo hodali blagom uzvisinom, okruženi prekrasnim šumama, ali zakinuti livadama bogatim narcisima. Nakon dva kilometra je uslijedilo razdvajanje grupe A i grupe B. Grupa A je krenula strmim usponom prema Koči na Golici, a grupa B također nimalo manje zahtjevnim putem. Penjući se i svladavajući visinsku razliku od petstotinjak metara nadmorske visine do Koče hodali smo po šumama, travnjacima i kamenju, naravno kiša nije izostala. Iznenađenje je uslijedilo dolaskom do Koče na Golici. Kiša je padala pa se stvorila gužva unutar i izvan doma. Neki planinari su iskoristili pauzu za planinarski ručak iz doma, a dio iz ruksaka jer im se nije gužvalo i čekalo na red u domu. Nakon prestanka kiše smo se fotografirali kod Koče te dogovorno krenuli prema vrhu Golica. Pogled na uspon koji slijedi je bio veličanstven. Gledali smo ispred sebe nepregledan travnjak, vrh planine i planinare na vrhu koji su djelovali malo i beznačajno u odnosu na planinu na kojoj su se nalazili. Dolaskom do grebena smo tek postali svjesni da hodamo po Sloveniji, a desno gledamo krajolike Austrije. Očarali su nas strmi i nepregledni travnjaci koji su nas pratili sve do vrha, ali i dalje bez narcisa. Naravno da smo se na grebenu i vrhu susreli sa pokojom kapi kiše i vjetrom, ali zadovoljni jer nam je vrijeme unatoč najavi bilo odlično. Dolazak na vrh smo iskoristili za fotografiranje, grupno i „solo“, jer bilo bi šteta propustiti fotografiranje s okolnim golim i snježnim vrhovima koji su se moćno uzdizali oko nas i djelovali tako blizu i dostižno. Nakon pauze nastavili smo planinarenje i prošli pored vrhova Krvavka i Mala Golica. Napokon je uslijedilo iščekivano iznenađenje, prekrasne livade pune narcisa i stazica kojom smo se kretali postajala je svakim slijedećim korakom sve ljepša i draža. Strmi silazak sa planine pratili su veličanstveni pogledi pa su nas noge poletno nosile niz strmine. Spustivši se do Planine pod Golicom susreli smo se kod autobusa sa grupom B, izmjenjujući iskustva koja smo taj dan doživjeli. Zadovoljni smo se smjestili u autobus i uslijedio je povratak za Zagreb.
Na izletu smo prošli 13,6 km, svladali visinsku razliku iznad tisuću metara, poneki „osvojili“ najviši vrh, a sve s lakoćom i zadovoljstvom, zahvaljujući vodičima, dobroj i zanimljivoj ekipi planinara i prekrasnim prizorima kojima nas je priroda počastila.
Tekst: Danijela Tandarić
