Već nekoliko godina, pa tako i ove Irena organizira izlet koji nas vodi u nepoznato. I unatoč našim sitnim ili krupnim provokacijama ne uspijevamo saznati kuda idemo. Prijavili smo se nadom da će nam biti lijepo, a kako je bilo saznat ćete u nastavku
Petak, 7. studenoga
Polazak iz Zagreba bio je već u 5:30 ujutro. Ubrzo saznajemo da nas put vodi prema Bosni, a nekoliko sati kasnije otkrivamo i točno odredište – Sarajevo! Smještaj je bio organiziran u hotelu Saraj, smještenom iznad Miljacke, gdje nas je dočekao zasluženi ručak i kratki predah. Nakon toga krećemo prema Trebeviću.
Cijela ekipa penje se do vidikovca, a zatim se kružnom stazom vraća prema hotelu Pino, gdje smo uživali u ugodnom ambijentu i planinarskom druženju. Četvero naših najhrabrijih odlučilo se i na noćni uspon na vrh Trebevića, što je bio poseban doživljaj!
Po povratku u Sarajevo, autobus nas je ostavio na Baščaršiji, gdje smo – naravno – mogli kušati najbolje ćevape kod Farhatovica. Nakon toga slijedila je opuštena šetnja starim gradom, uz razgovor, smijeh i mirise Bosne.
Subota, 8. studenoga
Nakon doručka krećemo prema Bjelašnici, udaljenoj oko 30 kilometara od Sarajeva – cilj nam je bio osvojiti vrh. Vrijeme nas, međutim, nije mazilo: kiša, vjetar, magla i snijeg iznad 1600 metara spriječili su nas da dođemo do vrha. Ipak, u društvu naših dvaju predivnih vodiča, Džemala i Hasana i uz dobro raspoloženje, loši uvjeti nisu nas spriječili da uživamo u hodanju.
Ruta nas je vodila od Babinog Dola, preko Kuće spasa i Javorka, sve do Medne doline, gdje smo se okrijepili kavom, čajem i toplim obrokom.
Unatoč izazovnim vremenskim prilikama, dan je bio ispunjen smijehom, planinarskim duhom i zajedništvom – upravo onakvim kakvo krasi svaki izlet PD Medvednica! Dan smo završili sa druženjem na večeri uz bosanske specijalitete u Carevoj ćuprij, na Baščaršiji.
Nedjelja, 9. studenoga
Nakon doručka – bosanske pogačice s kajmakom, koje su odmah izmamile osmijeh na lice – krećemo prema Vrelu Bosne.
Šetamo parkom, razgledavamo i uživamo u ljepoti izvora rijeke Bosne. Teška srca krećemo put kuće, ali odlučujemo još malo odgoditi rastanak s ovom predivnom zemljom – stajemo u Doboju na ručak i kupujemo baklave kao slatki suvenir.
Zaključak
Tri predivna dana u zemlji koja, osim prirodnih ljepota, ima i ljude takve topline i duše da ih je teško pronaći bilo gdje drugdje.
Bosna nas je još jednom podsjetila zašto volimo planinarenje – zbog prirode, druženja i nezaboravnih trenutaka koje nosimo sa sobom.
