Medeki na Vihoraškom putu
Dio medeka kročio je po prvi put ovom nestvarnom ljepotom naše domovine, a dio je već bio …. zaključak svih – vratiti ćemo se ponovo.
Bijele stijene su dio masiva Velike Kapele i zajedno sa Samarskim stijenama imaju status strogog rezervata prirode (područje neizmijenjeno ili neznatno izmijenjeno ljudskom aktivnošću. Vihoraški put jedna je od najzahtjevnijih staza u Hrvatskoj, a ide kroz netaknutu prirodu i divljinu. Od sedmog kilometra oštar uspon kroz šumu za 45 min dovodi nas do planinarskog skloništa Miroslav Hirtz koje je samo 50 m udaljeno od planinarske kuće Dragutina Hirca.
Desno od kuće staza vodi prema vrhu Bijelih stijena i nakon 5 min hoda dolazimo ispod samog vrha. Izlazak na vrh osiguran je sajlom i za 10 min kasnije stižemo na vrh. Vrh Bijelih stijena nalazi se na 1335 m nadmorske visine.
Nakon silaska s vrha markacija vodi Vihoraškim putem kroz klanac dalje prema Zelenoj dolini zaobilazeći vrh Boce sa lijeve strane i Ratkov vrh te nakon sat vremena hoda dolazimo u Zelenu dolinu. Ta je ljupka dolina zatvorena sa tri strane stijenama i daje oblik prirodnog amfiteatra. Put nastavljamo dalje prema Ljusci. Ljuska je nalik orahovoj ljusci prema kojoj je i dobila ime. Dolaskom u Ljusku spuštamo se niz željezne skale visoke 4-5 m, a nakon silaska vidimo oznaku lakša i teža varijanta prolaska. Teža varijanta prolazi kroz stijenu koja nije osigurana, druga i lakša je prema usamljenoj jeli koja je osigurana sajlom i skalama. Nakon izlaska iz Ljuske dolazimo do Natašina dola odakle staza vodi suhim koritom dalje prema Samarskim stijenama. Na raskrižju koje je ujedno i kraj Vihoraškog puta.
Deset minuta od raskrižja nalazi se Ratkovo sklonište, najslikovitija kućica u Hrvatskoj. Put, kao i svaki drugi, završava na klopi, ovaj put u domu Bijele stijene. Po izboru, gulaš, grah i štrudla.
Tekst: Gordana Leskovar
