Teško je baš sad naći prave riječi. Teško je bilo i jučer. Misli su nam u zbrci, izmješane i nekako kao da u njih još ne vjerujemo. Kao da će se desiti čudo. Baš kao što si napisala u zadnjoj poruci…jedino čudo me može izbaviti od ovog zla što se vezalo uz mene. Nažalost, čuda se ne dešavaju. Naša Biba , Biljana Andrašević, nije više tu. Nećemo više čuti njen zarazni smijeh niti će nas svojim zvonkim glasom pozivati na pjesmu. Draga Biba…nismo uspjeli osnovati zbor…nismo mnoge planine pohodili koje smo imali u planu..

I znaš Biba…tvoji kolači koje si pekla za naša druženja…bili su odlični. Možda je i lakše ovako pisati jer riječi ne izlaze iz grla, zastanu negdje na pola puta i uguše se u suzama. Znam, rekla si u zadnjim porukama da je teško, na neki način osjećali smo tvoju bol ali nismo željeli vjerovati da je to kraj. I sad vjerujemo da je to kraj samo tvojih patnji i da te je tamo dočekalo blaženstvo i mnogo onih koje si voljela a završili su svoje bivstvovanje ovdje. Draga Biba, bila si nam podrška, razumijevanje i ljubav. Naša uvijek vesela Medekica. Dok god smo mi, bit ćeš i ti. Naše staze i dalje ćeš pohoditi s nama i znam da ćeš nas odozgo pratiti i dalje se smješiti našim zgodama i nezgodama. Vijest o tvom odlasku zatekla nas je u subotu, u planini, obitavalištu naših druženja. Vjerujem da si tako odlučila. To je bio naš drugi dom, naša pozornica na kojoj smo igrali jednu od važnijih uloga života. U nedjelju, je na Mosoru, naš Tomislav, svećenik i nas član održao misu. Sve naše molitve posvetili smo tebi. Počivaj u miru Biba, odmori se, hodaj lagano stazama nebeskim do onog dana kada ćemo opet svi skupa biti zajedno.

Od naše Biljane ćemo se na dostojan, i na način koji ona zaslužuje oprostiti u srijedu, 27.04.2022.godine u krematoriju na Mirogoju u 12,40 sati. Njen odar okitit ćemo cvijećem i zauvijek sačuvati dio svog srca za nju.

zakazano Arhiva Obavijesti