Medeki na Vihoraškom putu

Dio medeka kročio je po prvi put ovom nestvarnom ljepotom naše domovine, a dio je već bio …. zaključak svih – vratiti ćemo se ponovo.

Bijele stijene su dio masiva Velike Kapele i zajedno sa Samarskim stijenama imaju status strogog rezervata prirode (područje neizmijenjeno ili neznatno izmijenjeno ljudskom aktivnošću. Vihoraški put jedna je od najzahtjevnijih staza u Hrvatskoj, a ide kroz netaknutu prirodu i divljinu. Od sedmog kilometra oštar uspon kroz šumu za 45 min dovodi nas do planinarskog skloništa Miroslav Hirtz koje je samo 50 m udaljeno od planinarske kuće Dragutina Hirca.

Desno od kuće staza vodi prema vrhu Bijelih stijena i nakon 5 min hoda dolazimo ispod samog vrha. Izlazak na vrh osiguran je sajlom i za  10 min kasnije stižemo na vrh. Vrh Bijelih stijena nalazi se na 1335 m nadmorske visine.

Nakon silaska s vrha markacija vodi Vihoraškim putem kroz klanac dalje prema Zelenoj dolini zaobilazeći vrh Boce sa lijeve strane i Ratkov vrh te nakon sat vremena hoda dolazimo u Zelenu dolinu. Ta je ljupka dolina zatvorena sa tri strane stijenama i daje oblik prirodnog amfiteatra. Put nastavljamo dalje prema Ljusci. Ljuska je   nalik orahovoj ljusci prema kojoj je i dobila ime. Dolaskom u Ljusku spuštamo se niz željezne skale visoke 4-5 m, a nakon silaska vidimo oznaku lakša i teža varijanta prolaska. Teža varijanta prolazi kroz stijenu koja nije osigurana, druga i lakša je prema usamljenoj jeli koja je osigurana sajlom i skalama. Nakon izlaska iz Ljuske dolazimo do Natašina dola odakle staza vodi suhim koritom dalje prema Samarskim stijenama. Na raskrižju koje je ujedno i kraj Vihoraškog puta.

Deset minuta od raskrižja nalazi se Ratkovo sklonište, najslikovitija kućica u Hrvatskoj. Put, kao i svaki drugi, završava na klopi, ovaj put u domu Bijele stijene. Po izboru, gulaš, grah i štrudla.

Tekst: Gordana Leskovar

Polazak: U 6,00 sati  Ilica 421
Povratak: 15.8. u večernjim satima
Prijevoz: kombi
Članski doprinos za izlet (akontacija): 110 € na bazi 9 izletnika (pun kombi) za prijevoz, organizaciju i vođenje na terenu

 

Težina staze:  umjereno zahtjevno
Oprema: Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima.
Vodiči:  Irena Hustić i Dragan Turkalj
Napomena: Obavezno uzeti vreću za spavanje
Prijave i informacije: Dragan  091 527 5591 ili putem forme
Polazak: U 7,00 sati  Ilica 421
Povratak: u večernjim satima
Prijevoz: minibus
Članski doprinos za izlet (akontacija): 60 € na bazi 18 izletnika
Opis:

Kamniško-Savinjske Alpe su planinski lanac koji se nalazi dijelom u Sloveniji a dijelom u Austriji.Planinski lanac je dobio ime po gradu Kamniku i po rijeci Savinji. Najpoznatija dolina u Kamniškim Alpama zove se Logarska dolina,duga je sedam kilometara i pruža se pod strmim sjevernim obroncima Ojstrice (2350 m) i Planjave (2396 m). Na Planjavu se nastavlja s desne strane Kamniško sedlo (1903 m) i Brana (2253 m). Otud će krenuti naš uspon prvo na Kamniško Sedlo a drugi dan na Branu.

     05.08.2023  

Krećemo iz Logarske doline i usput se kratko zadržavamo ispod slapa Rinka koji je jedan od naljepših, najpoznatijih i najposjećenijih slapova u Sloveniji. Na putu kroz Logarsku dolinu ponire a onda izvire kao izvor Črne, nastavlja se kao dio rijeke Savinje pa se zbog toga smatra i njenim prvim izvorom. Put nas dalje vodi do Okrešlja gdje se upravo završava Fauschaerov dom  koji je pred nekoliko godina izgorio, pa ga sad susjedi Slovenci rade iznova od temelja. Nakon dijela staze koja vodi šumom izlazimo na dio čije su staze uglavnom sazdane od sipara a onda slijedi uspon strmom  stijenom Brane te su na putu za sigurnost i lakše kretanje postaljene sajle i klinovi. Na kraju puta našeg prvog dana ponovo nas očekuje zaravan s travnatom stazom ugodnom za hodanje te koča na Kamniškom sedlu gdje ćemo prenoćiti.

Tura:           Logarska dolina (760m)– Fauschaerov dom (1396m) – Kamniško sedlo (1903m)

Uspon od oko 1150 metra savladavamo u vremenu od 5 sati.

06.08.2023.

Uspon na Branu kreće u 6 sati. Brana je planina iznad Kamniškog sedla. S prostranog vrha na kojem se nalazi upisna kutija i mali križ pruža se vrlo lijep pogled.

Na istoku se vidi Planjava, a na zapadu Turska gora i iza nje Rinka i Skuta. Tu je i prekrasan pogled na Ljubljansku kotlinu. Ako je lijepo vrijeme vide se i i kolibe na Velikoj Planini. Brana je visoka 2253 metra. Put do nje započinje blagom stazom kroz sipar, a onda se počinje strmo i vijugovo uzdizati i ulaziti u stijenje sa sve

većim kamenjem tako da je upotreba ruku više nego dobro došla. Nagrada je na kraju, kad se uspnete na vrh, očekujući nastavak kamenih stijena, a tamo vas dočeka ogromna travnata livada.

Po povratku s vrha na sedlo, nakon odmora i okrijepe slijedi spust do izvora Kamniške Bistrice gdje ćemo odmoriti u Koči pri Kamniškoj Bistrici, a nakon toga

krenuti autobusom za Zagreb.

 

Tura:  Kamniško Sedlo (1903m) – Brana ( 2253m) – Kamniško Sedlo (1903) – Kamniška Bistrica ( izvor, 600 m)

 

Uspon oko 400 metara, silazak oko 1650 metara. Uspon 2,5 sata, silazak do Kamničkos sedla 1,5 sata,  silazak do Kamniške Bistrice 3 sata.

 

Korisne informacije: Noćenje 25 eura, taksa 2 eura

Doručak 6 eura

Ručak    7 do 12 eura

Piće i voda po cjeniku

 

 

Težina staze:  teška
Oprema: Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima, kaciga, rukavice
Vodiči:  Irena Hustić i Dragan Turkalj
Napomena: Na put ponijeti minimalno 2,5 lit vode. U domu ima na krevetima posteljina.
Prijave i informacije: Irena  091 489 9767 ili putem forme
Polazak: U 7,00 sati  Ilica 421
Povratak: u večernjim satima
Prijevoz: minibus
Članski doprinos za izlet (akontacija): 75 € na bazi 18 izletnika
 

Opis:

Karnijske su Alpe nepravedno zapostavljene, ostajući nekako u sjeni susjednih Dolomita. Ovim izletom ćemo ući u njihovo srce i posjetiti njihov najviš ivrh te  vidjt i neke od najupečatljivijih vizura koje nam nude. Monte Peralba, visnine 2694 metara  je impozantna kraljica srednjih Karnijskih Alpi, u sjeveroistočnoj Italiji, čiji je vrh samo nekoliko stotina metara udaljen od austrijske granice a najviše je  poznata po usponima pape Ivana Pavla II. na njen vrh (normalni put nosi njegovo ime). U njenom podnožju su izvori rijeke Piave (Sorgenti di Piave) po kojima nosi ime i obližnji planinarski dom.

 

1. dan   – uspon oko 400 metra, hoda 3 sata

Rifugio Sorgenti di Piave (1830m) – Rifugio Calvi (2164m)

 

2.dan –krećemo u 7 sati na  uspon i penjemo oko 600 metara, s povratkom ukupno hoda 6 sati

Rifugio Calvi (2164 mnv) – Passo de Sesis (2312 mnv) – Passo del Castello (2318 mnv) – Monte Peralba (2694 mnv-Rifugio Calvi (2164 mnv) – Rifugio Sorgenti di Piave (1830 mn)

 

 

Težina staze:  1. dan lagana
2. dan teška (sipar, dio puta osiguran sajlom, a na sam vrh se uspinje strmom liticom)
Oprema: Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima
Vodiči:  Irena Hustić i Dragan Turkalj
Napomena: Na put ponijeti vreću za spavanje i papuće, noćenje  28€, doručak 6,5€, ručak 10-12€,

Prijave do popune mjesta, a uplate članskog doprinosa najkasnije do 5.7.2023.

Prijave i informacije: Irena  091 489 9767 ili putem forme
Polazak: U 8,00 sati  Ilica 421
Povratak: 16.7. u večernjim satima
Prijevoz: kombi
Članski doprinos za izlet (akontacija): 75 € po osobi za pun kombi
 

 

14.07.2023.

Prvi dan naše ture počinje na parkiralištu na Planini Blato (1148m) te kreće prema Koči na Planini pri Jezeru (1449 m), Planini Dedno polje (1582m), planini Ovčarija (1692m) i završava na Koči pri Triglavskih jezeri (1685m). Ukupno hoda 5 sati i uspona oko 850 metara.

 

15.07.2023.

Drugi dan krećemo prema Zasavskoj koči na Prehodavcih (2063m) . Nakon odmora za Zasavskoj koči slijedi povratak na Koču pri Triglavskih jezer, jedan dio grupe dolinom Triglavskih jezera a drugi preko Zelnarice. Velika Zelnarica je 2320 metara visok vrh koji odvaja dolinu Triglavskih jezera od doline Za Kopicu. S vrha se pruŽa prekrasan pogled na najviše vrhove Julijskih Alpa.

Ovisno o stazi savladava se visinska razlika od 500 do 800 merata.

 

16.07.2023

U nedjelju slijedi povratak preko Štapci i Male Tičarice. Uz put se zaustavljamo kod Koče pri Savici i obilazimo slap Savica. Slap je visok 78 metara i jedan je od najpopularnijih i najljepših slovenskih atrakcija. Za obilazak slapa treba nam 1,5 sata.

 

 

 

 

 

Težina staze:  srednje teška (zelnarica – teška, put čez Štapce – teško)
Oprema: Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima. Obavezni osobni dokumenti i planinarska iskaznica radi povlaštene cijene smještaja. Vreća za spavanje za one koji ne žele plaćati posteljinu.
Vodiči:  Irena Hustić i Dragan Turkalj
Napomena: Spavanje na koči 23 €, taksa 2€, posteljina 5€. Hrana na koči 6-12€, kava 3€, sok 3-5€, kolači 5-6€
Prijave i informacije: Irena  091 489 9767 ili putem forme. Prijave s uplatom članskog doprinosa zaključno s 28.6.2023.
Polazak: U 6,00 sati  Ilica 421
Povratak: u kasnim večernjim satima
Prijevoz: osobni automobili
Članski doprinos za izlet (akontacija): oko 30€
STOL je, s visinom od 2236 metara,  najviši vrh Karavanki. S vrha se pruža prekrasan pogled na Julijske Alpe, zapadne Karavanke, Visoke i Niske Ture, središnje Karavanke, Kamniško Savinjske Alpe i dio Gorenjske. Kao i sve planine tog gorja i te visine može nam pripremiti razna iznenađenja pa tako i usred ljeta možemo na Stolu doživjeti četiri godišnja doba, uključujući i snijeg. Pri vrhu se smjestila Prešernova koča, koja planinarima pruža i utočište i okrijepu.

        Naša tura počinje kod Valvasarjeva doma, s visine od 1181 metar i kreće Žirovinskom stazom. Na početku se lagano uspinjemo kroz predio obrastao šumom, preko padina ispod Monštranca. Izlaskom iz šume počinje malo strmiji uspon a zatim nas planina opet iznenadi blagom travnatom padinom na kojoj se nalazi odmorište i vidikovac. U nastavku slijedi teren sa sve manje raslinja a više kamena i sipara. Na 2000 metara vegetacije skoro da i nema, osim trave i lišajeva.  Preko Malog stola dolazimo na vrh koji je kamenit i planina se s njega strmo spušta u Austriju s čije strane se na Stol može uspeti feratom.

Nakon odmora u Prešernovoj koči slijedi spust Zabreškom stazom koja je malo travnatija od ove kojom smo se penjali i većim dijelom spusta pruža nam pogled na predivne vrhove slovenskih planina.

Težina staze:  kondicijski teška, tehnički srednje zahtjevna. vrijeme hodanja do vrha 5 sati, visinska razlika 1080 metara
Oprema: Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima, obavezna kabanica, gamaše, jakna, kapa, rukavice, zaštita od sunca, minimalno 2,5 lit vode
Vodiči:  Irena Hustić i Dragan Turkalj
Napomena: Hrana iz ruksaka ili u Valvasarjevom ili Prešernovom domu
Prijave i informacije: Irena  091 489 9767 ili putem forme
Polazak: U 6,00 sati  Ilica 421
Povratak: oko 22 sata
Prijevoz: autobus Članski doprinos za izlet (akontacija): 36€ na bazi 40 izletnika
Poštak ( vrh HPO, 1425 m/nv ) se izdiže  iznad rijeke Zrmanje sa prepoznatljivom strmo odsječenom padinom ispod vrha. Gledano sa državne ceste D1 vrh je vrlo  impresivan i mami da se na njega popnete. Nalazi se na tromeđi između Like, Dalmacije i Bosne i Hercegovine. Planinarski je vrlo zanimljiv zbog svojih širokih vidika neometanih u svim smjerovima. Posebno privlači pažnju sa svojim neobičnim samostojećim kamenim figurama raznih oblika na zapadnom dijelu travnate padine podno vrha. Poštak je gotovo u cijelosti prekriven prostranim travnjacima, s malo šume i mnogo krških obilježja..

Početna točka uspona je željeznička postaja Zrmanja u mjestu Otrić. Državnom cestom D1 od Gračaca prema Kninu u mjestu Otrić na željezničkoj postaji Zrmanja treba parkirati autobus, od kuda započinje uspon na Poštak. Dužinu staze od 10 kilomatara s visinskom razlikom uspona od 777 metara savladavamo za 3 sata.

Po povratku s Poštaka odlazimo u Knin do rijeke Krke i mjeste gdje se u nju ulijeva rječica Krčič i tvori prekrasan slap Krčić koji je 22 metra visok vodopad  kojim se rijeka Krčić obrušava u Krku. Nazivaju ga još i Veliki buk i Topoljski buk. Nalazi se neposreedno uz grad Knin a napaja se vodom s Dinare.

Po obilasku istog  slijedi povratak za Zagreb.

 

Težina staze:  kondicijski zahtjevna, tehnički srednje zahtjevna
Oprema: Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima
Vodiči:  Irena Hustić i Dragan Turkalj
Napomena: Hrana iz ruksaka. Minimalno 3 litre vode, postoji mogućnost organiziranja kasnog ručka na povratku
Prijave i informacije: Irena  091 489 9767 ili putem forme
Prijave i uplate članskog doprinosa zaključno sa 31.5.2023. ili do popunjenja autobusa
Polazak: U 7,00 sati  Ilica 421
Povratak: u večernjim satima oko 22 sata
Prijevoz: kombi
Članski doprinos za izlet (akontacija): 75 € po osobi za pun kombi
Opis:

Krn ( talijanski : Monte Nero) je planina jugozapadnih Julijskih Alpa na sjeverozapadu Slovenije.

Sa visinom od 2244 metara najviši je vrh na planini Krn, na planinskom lancu, koji se uzdiže strmo iznad središnjeg dijela rijeke Soče. S ovog vrha se pruža panoramski pogled, od Jadranskog mora kroz Matajur i Breginjsko, Kobarid stol do Kanina.

Na sjevernoj i istočnoj strani otvara se prekrasan pogled na najvišu vrhove Julijskih Alpa. Krn Planina se nalazi oko 50 kilometara od Jadranskog mora.

Rijeka Soča teče zapadno od vrha. Krn ima moćni zapadni zid, koji se najbolje može vidjeti iz Kobarida ili Drežnice. Na južnoj padini planine nalaze se mala mjesta Vrsno, Krn, Drežnica, Drežniške Ravne i Magozd. Na sjevernoj strani nalazi se jezero Krn, najveće glacijalno jezero u Sloveniji.

Tijekom Prvog svjetskog rata, na području su se odvijale bitke. Na vrhu susjedne planine Batognica (2.164 m) bio je velika slučajna eksplozija skladišta oružja. Mnogo ostataka iz rata ostalo je rasuto po ovom vrhu.

24.06.2023.

Odlazimo iz Zagreba u 7 sati i nakon 4,5 sata vožnje kombijima stižemo do KOČE PRI PLANINI KUHINJA

Koča se nalazi na donjem rubu planine Kuhinja. Planinarsko društvo Kobarid je  1974. Godine odlučilo izgraditi koču te je 1980. godine na planinu dovedena struja a 1982. godine započeta je gradnja. Koča je 3.6.1984. godine otvorena no nažalost 1994. godine je u nju udario grom i do temelja je izgorjela. Ponovno je iz temelja sagrađena a 2019.  je i dograđena i proširena.

Po dolasku slijedi odmor i lagana šetnja oko Koče te pripreme za sutrašnji uspon.

 

25.06.2023.

Nakon buđenja i ranog doručka krećemo u 6,00 na uspon.

Uspon  počinje na visini od 991 metar i do vrha Krna, čija je visina 2244 metra savladavamo visinu od 1253 metra.  

Na početku se krećemo laganom stazom a zatim se  sve strmije uspinjemo travnatim padinama koje su odvojene ogradama pašnjaka. Staza nekoliko puta presjeca lošu planinsku cestu i nakon sati pol vremena hoda dolazimo do starog vojničkog zaseoka na planini Slapnik. Dolazimo do predjela zvanog Legar i lagano ulazimo na zapadni greben Krna. S grebena se otvara prekrasan pogled na Matajur i Kobariški stol te dolinu rijeke Soče. Staza postaje sve kamenitija ali je još uvijek dosta široka i dovodi nas do Gomiškova skloništa na Krnu.

Sklonište označava brzi kraj našeg puta do vrha pa dalje nastavljamo u njegovu smijeru i do vrha stižemo za dvadeset minuta.

Nakon pola sata odmora krećemo natrag prema Koči.

Na putu će nas pratiti naš kolega planinar Joško, planinarski vodič, koji je dobar poznavatelj staze a i povijesti ovog područja koje je zapamćeno kao najtragičnije ratište u prvom svjetskom ratu.

Na Koči će nas dočekati ručak, i nakon ručka i odmora, slijedi naš povratak za Zagreb.

 

Cijena spavanja ……………….20 eura

Doručak …………………………. 8 eura

Ručak ……………………………15 eura

Večera …………………………..15 eura

 

Spavaonice su po 10 ležajeva

 

 

Težina staze:  teška
Oprema: Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima
Vodiči:  Irena Hustić i Dragan Turkalj
Napomena: Na put poonijeti dovoljnu količinu vode, zaštitu od sunca i hladnoće, kabanicu, naglavnu lampu
Prijave i informacije: Irena  091 489 9767 ili putem forme
Polazak: U 7,00 sati  Ilica 421
Povratak: oko 20 satI
Prijevoz: autobus Članski doprinos za izlet (akontacija): 20€ na bazi 30 izletnika
Opis:

Autobusom se vozimo Zagreb  do Sošica.  Nakon kratkog odmora i priprema kreće naša tura prema planinarskoj kući Vodice. Nakon kratkog zadržavanja nastavljamo do Pliješi. Pliješ je vrh iznad Sošica, poznat po lijepim livadama i bogatoj flori. Vidika s njega gotovo i nema,  ali je zanimljiv zbog  livada koje su okićene  stablima breza i bezbrojnim divljin ljiljanima i drugim cvijećem.  Vrh je kontrolna točka HPO, visok 977m i jedan od najviših vrhova Žumberačkog gorja. S Pliješi se spuštamo na Vodice i natrag na Sošice. Tura je duga sedam kilometara i na njoj svladavamo visinsku razliku od 350 m.

 

 Planinarska kuća Vodice smjestila se na visini od 850 m  i  otvorena vikendom te je opskrbljena pićem i sokovima.

 

Dragi roditelji, proslavimo Dan državnosti u prirodi s našao djecom. Kao i prosli put organizirat ćemo zabavne igre te razna natjecanja. Ukoliko bude bilo volje možemo na Vodicama ispeći i roštilj.

 

Težina staze:  lagana
Oprema: Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima
Vodiči:  Irena Hustić i Dragan Turkalj
Napomena: Hrana iz ruksaka i u restoranu u Sošicama prema dogovoru
Prijave i uplate zaključno sa 24.5. 2023. ili do popunjenja autobusa
Prijave i informacije: Dragan 091 527 5591 ili putem forme