PD MEDVEDNICA

03.07.2021.

Srce veliko ko kuća

  1. DEDIN POHOD

Prošle godine nas je iznenada napustio Deda. Preselio se u neku drugu dimenziju i nekako mi se čini da nije baš daleko od nas. Ili možda samo neki ljudi uvijek ostanu tu, blizo. Ne možeš ih vidjeti, ni dotaći ali osjetiš ih. I kad ideš nekom stazom oni su u odjeku koraka, u šumu krošnje, u pijevu ptica. E da, to je Deda. I jučer sam puno puta i iz puno ustiju čula….smiješi se Deda sad, onim svojim pomalo zagonetnim osmijehom. Sve je bilo dostojanstveno, ali ne tiho, sve je bilo razigrano, ali ne preglasno. Činilo mi se da smo povezani nekom čudnom energijom. Ili mi se to samo činilo. Povezani smo bili, to je sigurno, no nije energija bila čudna. Bila je baš onakva kakva mora biti. Puna dobrih emocija, puno dobrih vibracija.

Priča počinje ujutro u 6 sati. Medeki se spuštaju na Ponikve. Koju su već neki dan pokosili Žarko i Jurica. Dolazi kombi i dovozi klupe. Pa neće valjda ljudi stajati cijelo vrijeme. Ne želimo da nakon hoda od nekoliko sati stoje. Želimo da sjednu, odmore umorne noge. I da im se ne žuri. Da se opuste. I ostanu dugo u druženju. Dolazi i kuhinja. Melvin, najveći kuhar među Medekima i najveći Medo među kuharima uzima stvar u svoje ruke. Oko njega ekipa, Svi ko jedan. Sjeckaju, režu, miješaju…i što je najbolje….smiju se, nije im teško. Stiglo je i piće. Dovezli su ga Mladen i Josip. Josip, naš glavni markacista, bit će zadužen za piće. Zna on kome što i koliko može dati (za piti) da se zbog tog (piti) ne izgubi na stazi. A markacije su odrađene, odlično.

Sve je spremno. Gost mogu doći. Osam je sati. I stižu, polako. Dočekuju ih naše Medekice, piće dobrodošlice, kruh i mast i orehnjače i makovnjače. Ispekle naše planinarke, i naše mame a i bake su se uključile. Onako, po starinski, po domaće. Mirča je donio tri protvana, babica je pekla cijeli dan.

Bu dosta kruha, pita Tomislav. Bu, za početak a posle bumo dopeljali friški.

Naši prijatelji planinari pristižu. Polako al sigurno, baš onako i onoliko koliko treba. Malo se druže, neki se nisu vidjeli i više od godine. Lijepo je vidjeti tolika nasmijana lica.

Počinjemo s onim za što smo se okupili.

Pozdravljam goste, prisjećamo se Dede, kroz njegov život i djelo.

Okupljene pozdravlja Božena Kralj Vrsalović, članica nadzornog odbora HPS-a

Predstavljamo i otvaramo PLANINARSKU OBILAZNICU ŽELJKO AVDAGIĆ DEDA i to baš sad, na prvom pohodu njemu u čast, a nama na ponos i radost.

Planinarska obilaznica povezuje zapadnu Medvednicu s gorjem i planinama po Hrvatskoj, povezuje put našeg Dede i svih nas, povezuje našu ljubav prema prirodi i druženju. Tridesetak kilometara po zapadnoj Medvednici možda je puno za jedan dan pa ćemo provesti tri grupe, različite po dužini i težini staze a opet zanimljive. O obilaznici priča Ronald Schreiner, predstavnik HPS-a, Komisije za putove.

Dedin dugogodišnji suradnik i prijatelj, Eugen Zobaj, pročelnik Stanice planinarskih vodiča Zagreb, uvjeren je da će se dobri duh Dede i njegova radišnost i sklonost dobrim idejama i realizacija istih prenijeti na nas, njegove Medeke.

Grupe za naše staze se formiraju i kreću. 3, 5 i 7 sati je pred njima. No, mogu to oni. Oni koji skupljaju žigove nabavili su knjižicu Dedine obilaznice i vesele se prvim pečatima koje će utisnuti u nju.

Neki ipak ostaju na Ponikvama. Možda danas nije njihov dan za hodanje, ali za podružiti se i pričati sa starim prijateljima je. Uvijek je.

Grah se kuha. Sve je pod kontrolom.

Nakon tri i pol sata stiže prva grupa. Sunce je već visoko i morat ćemo klupe premjestiti u hlad. Tako i činimo. Ustvari, prenose ih sami planinari. Osjećaju se kao kod kuće. A to i želimo.

Nakon 5 sati stiže druga grupa. Svi kažu da je grah odličan. A piće je hladno. Josipu je vruće, no to nema veze, glavno da je piće hladno.

I iznenađenje, stiže Maestro Željko a s njim i tamburaši. Tamburaši se uštimavaju. Sedam ih je, Bit će to prava fešta. Pitaju me….jesi znala? Naravno da sam znala, ali da sam najavila…ne bi bilo iznenađenje. A dečki su super, odlični. Sviraju sve, savršeno. A mi pjevamo. Zbor raspjevanih planinara i planinarki se formirao u trenu. Malo bez a malo s dirigentom. Priučenim. Glasni smo i milozvučne note se razliježu Ponikvama.

Stiže i treća grupa. 20 kilometara, 7 sati, nije pala. I zamislite, ta, najteža grupa, bila je najbrojnija. Od 14 do 70 godina. I svi su je prešli, bez problema

Bravo planirani, učinili ste našu svečanost savršenom. Tako samo vi znate i možete. Zahvaljujemo vam na odazivu, počastili ste nas svojim dolaskom i 1. Dedin pohod učinili pohodom za prepričavanje i sjećanje.

I još bih malo uzela vremena, jer mislim da to zavređuju, da se poimenično zahvalim svim planinarskim društvima čiji su članovi prisustvovali otvorenju Dedine obilaznice i Dedinom pohodu. Hvala Vam još jednom. NAJBOLJI STE!

S nama su hodali, družili se i pjevali članovi

HPD Japetić Samobor, HPD Matica Zagreb, HPD Pečovje Zagreb, PD Ina Bjelolasica Zagreb, PD ZZV Celje, PD Nazarje Nazarje, PD Sopalj Kostrena, PD Strilež Crikvenica, PD Zavižan Senj, PD Zanatlija Osijek, PD Željezničar Zagreb, HPD Gorščica Zagreb, HPD Učka Rijeka, PD Pinklec Sveta Nedelja, PD Nikola Tesla Zagreb, PD Vrapče Zagreb, PD Zagreb Zagreb, PD Kočevje Kočevje, PD Gorica, PD Velebit Zagreb, PU Dinaridi Split, PD Medveščak Zagreb, PD Napredak Zagreb, PD Zagorske steze Zabok, PD MIV Varaždin, PD Dalekovod Zagreb, Članovi Planinske satnije Velebit, GOD Pliva Zagreb, PD Lipa Sesvete, PD Dilj Gora Slavonski Brod, PD Alfa&Omega Sesvete, PD Paklenica Zadar i HPD Runolist Zagreb. Ispričavam se ako sam nekog izostavila. Nije namjerno.

DRAGI LJUDI, HVALA VAM I VIDIMO SE SLJEDEĆE GODINE, PRVE SUBOTE U SRPNJU!

A dotle sretno i radosno vam bilo hodanje po gorama i planinama Lijepe naše i dalje.

 

 

DINARA – 12. – 13.6. 2021. (izlet OPŠ i Društva)
Polazak:  Ilica 421 u  6,00 sati Povratak:  kasni večernji sati
Prijevoz:   autobus Cijena:  260 kn na bazi 25 polaznika
Spavanje u domu 50 kn
Opis:

12.06.2021.

U Knin dolazimo oko 10 sati. Nakon kratkog odmora slijedi uspon prema planinarske kuće Brezovac. Krećemo iz naselja Guge oko 11 sati te na putu dugom 13 kilometara savladavamo visinsku razliku od 800 metara. Na putu koji prolazi kroz šumu  kao i po ogoljenim padinama Dinare često susrećemio ostatke koji podsjećaju na ratne godine. U  dom stižemo oko 15 sati . Slijedi odmor.

Grupa A

Kreće  na Badanj ( vrh HPO 1281 m). Uz uspon od 230 metara ( 2,6 km) na vrh se stiže za sat vremena laganog hoda.

13.06.2021.

Grupa A

U 7 sati kreće uspon na Dinaru. Od Brezovca put vodi kroz šumu, pa makadamskim putom i u  završnom dijelu oštri uspon kamenom stazom vodi na  vrh. Visinsku razliku od 780 metara na putu od 5,6 km prolazimo za 3 sata i stižemo na najviši vrh Hrvatske Dinaru, vrh HPO visok 1831 metar. Silazak ide preko  preko planinskog skloništa Drago Grubać i Ošjaka (Spomenika Domovini) do Glavaša.

Grupa B

U 7 sati odlazi natrag do Knina gdje ih čeka autobus i vozi  do Glavaša .

U Glavašu zajedno obilazimo kulu iz 14 stoljeća te odlazimo na jedan od tri, najveći, izvor Cetine, Veliko Vrilo, gdje se najhrabriji mogu i okupati u rijeci čija  temperatura vode ne prelazi 8 stupnjeva ni u ljetnim mjesecima

 

Težina staze:  Srednje teška do teška
Oprema:  Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima, štapovi obavezni.
Vodiči:   Irena Hustić, Mladen Jakopec
Napomena:

Hrana i piće iz ruksaka.  Večera u domu po dogovoru. Na putu slijedimo upute Stožera

Prijave i informacije: na broj telefona    091 489 9767 Irena;  091 934 5567 Mladen

 

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost.Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vrenmenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti , vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

Klek – 29.5.2021.

 

OPŠ i mi pridruženi iz Planinarskog društva Medvednica, nakon posjete Ogulinu i obilaska Muzeja planinarstva, uputili smo se na Klek, planinu iznad Ogulina.  Popela sm0 se na sam vrh planine, 1182 m/nv, odakle puca pogled na sve strane u velike daljine. Nakon planinarenja, u podnožju planine nastavili smo veeeeselo druženje uz roštilj, muziku i ples i druge “norije”, te se ispunjeni radošću s nikad ljepšeg izleta vratili kući. HVALA svima na prelijepo provedenom danu

 

 

Sveta Gera u proljeće – 22.5.2021.

 

Nekako je običaj da se Sveta Gera pohodi zimi, da se veže s hodočašćem no sad je odlučeno drugačije. Hajdemo mi tamo u proljeće.

Da se ispričam na početku…svaka moja objava ima puno slikica..a to je zato jer je i nas bilo puno a i događaja je bilo puno a još više doživljaja.

Krenuli smo iz Sošica. Uobičajeno.

Put poznat i na opće zadovoljstvo suh. A šuma zelena. Mlado lišće koje je okitilo grane mlado zelene boje koja u zajednici sa suncem postaje nekako meka, nekako prozračna, nježna i predivna. Sandra nas je povela, odmjerenim i čvrstim korakom. Tempo je bio primjeren svakome.

Uz čavrljanje stigosmo na vrh. Kao i uvijek, vjetar je bio žestok a kape i rukavice bile su dobro došle. Susjedi Slovenci su se pobrinuli da nas na vrhu dočeka piće…i prefine štrudle. I ne samo nas nego sve planinare koji pohode tu ljepotu.

Naš put nas je vodio dalje, na Pliješ. Većina nas tim putom još nije prolazila. Malo smo bili u Hrvatskoj, malo u Sloveniji. Hvala Bogu da ne postoje kontrole u šumi…stvarno bi granični službenici imali posla. No, bili smo u prirodi…pravoj, gdje administrativna pravila nisu zaživila.

Nakon više oscilacija terena, i to znatnih, dođosmo na Pliješ, krasan proplanak, gdje smo zastali. Iako nas je do kuće Vodice dijelilo deset minuta, nikome se nije žurilo.

Uživali smo

u suncu, plavom nebu okićenom sniježno bijelim oblacima i onom mladom zelenilu na krošnjama i u travi. A ritam priči davao je…a tko nego Jurica..naš voice

Na domu nas je čekala grupa B. Naložili su logorsku vatru, već ispekli špek i jeger…i stvarno…postalo nam je toplije. Tad je stigao i ričet i Juraj ga je sa zadovoljstvom i stručno podijelio.

Nisam rekla da je to bio izlet škole i današnji zadatak je bio IZRADA BIVKA.

Pravedno smo formirali ekipe i prionuli poslu. Cijela vježbica je trajala dva sata, bivci su bili prekrasni. I stabilni, čvrst. I skoro nepropusni. A kako i ne bi, uz strucno vodstvo Leona i Igora ništa manje od toga nije bilo za očekivati. I još…toliko su se emotivno vezali za svoje građevine, da su teška srca, teren vratili u prvobitno stanje.

Oni koji nisu bivakarili, zabavljali su se uz vatru i pokazivali svoje glumačko umijeće.

Mrak je bio na domaku a dan na izmaku. Trebalo je još doći do Sošica..a onda kući.

Savršen dan, pun događaja i događanja…zato i ima puno slikica

 

 

 

 

KLEK – 29.5.2021. (izlet OPŠ i Društva)
Polazak:  Ilica 421 u  7,00 sati Povratak:  oko 20 sati
Prijevoz:   autobus Cijena:  110 kn na bazi 25 polaznika
Opis:

Dolazak u Ogulin oko 8,30. Do 9,30 vrijeme za kavu.

Posjet zavičajnom muzeju i muzeju planinarstva Ogulin u 9,30 sati. Cijena ulaznice u Zavičajni muzej 15 kn odrasli, 10 kn djeca i umirovljenici.

U 11,00 sati započinje uspon na Klek iz Bjelskog (632 m), do pl. doma 1 sat, a do vrha još 30 minuta.

Klek je planina koja obilježava razvoj planinarstva u Hrvatskoj. Visoka je 1181 metar i vrh je HPO. Stoji kao istaknuti greben na istočnim okrajcima Velike Kapele i svojim padinama se spušta prema Ogulinskom polju i dolini rijeke Dobre. Vrhovi su mu Klečica i Klek.

O Kleku postoje mnoge legende, a najpoznatije su o bogu Perunu i Divu (kojeg je Perun pobijedio) i klečkim vješticama. Shodno tome predlažem prigodnu kostimografiju.

S Kleka pucaju prelijepi pogledi prema Ogulinu, Bjelolasici i okolnom gorju.

Spuštanje s Kleka oko 15 sati.

Po povratku nas očekuje druženje u Ogulinu uz roštilj.

Na putu slijedimo upute stožera, maske su obavezne .

Težina staze:  Lagana do srednje teška
Oprema:  Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima, štapovi obavezni.
Vodiči:  Dragan Turkalj, Irena Hustić
Napomena:

Hrana i piće iz ruksaka.  Dom na Kleku prodaje piće.

Prijave i informacije: na broj telefona  091 527 5591 Dragan,  091 489 9767 Irena

 

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost.Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vrenmenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti , vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

Šetnice Kupinečkog Kraljevca – 9.5.2021.

 

09.05.2021. Naša vodičica i organizatorica ovog prelijepig druženja Đurđica Miloknoja Matković povela nas je put Brezovice, gdje smo posjetili barokni dvorac Brezovica iz 18.st, smještenog usred perivoja. Na veliku žalost svih nas dvorac je u vrlo derutnom i ruševnom stanju. Nastavili smo put u Kupinečki Kraljevec, napravili kružno hodanje po obroncima Vukomeričkih gorica od ukupno četiri dionice, sve u dužini cca 10 km. Na kraju, ugodno i prekrasno iznenađenje bio je Krašograd. Hvala svima na lijepom druženju i lijepo provedenom danu

 

 

ŠUMSKE ŠETNICE KUPINEČKOG KRALJEVCA – 9.5.2021.
Polazak:  9,00 sati, parking Ilica 421 Povratak:  u kasnim popodnevnim satima
Prijevoz:   autobus Cijena:  50 kn na bazi 25 polaznika
Opis:

Krećemo do BREZOVICE gdje se nalazi barokni dvorac obitelji Drašković iz 18.stoljeća smješten usred perivoja.

Prošetat ćemo se perivojem, pogledati dvorac izvana i čuti priču o dvorcu.

Nastavljamo vožnju do KUPINEČKOG KRALJEVCA.  Stanka za kavu u restoranu Tihi gaj.  Polazak na kružno hodanje po prvim obroncima Vukomeričkih gorica.

Šetnica ima ukupno 4 kružne dionice nazvane: Sveti Ivan, Sveti Rok, Vrbanička i Okretaljka. Predviđeno trajanje pješaćenja je oko 3-4 sata, a duljina šetnice je 10 km. Dionice nisu jako zahtjevne, većinom prolaze šumom, visinska razlika je mala, usponi blagi.

Težina staze:  Lagana
Oprema:  Standardna planinarska
Vodič:   Đurđica Matković
Napomena: Hrana i piće iz ruksaka ili u lokalnom restoranu
Na putu slijedimo upute stožera, maske obavezne kao i poštivanje propisanog razmaka.
Prijave i informacije: na broj telefona  091 487 2244

 

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu,  da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost.  Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vremenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti , vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

Od Gupčeve lipe do Vrapča – 15.5.2021.

 

PD MEDVEDNICA

OD GUPČEVE LIPE DO GORNJEG VRAPČA

…baš tako….

Krenuli smo vlakom u 7,44 iz Vrapča.  Sat i pol vožnje, bučne….kao da smo u nekom prošlom stoljeću, kao da je vlak izmišljen baš jučer, dovelo nas je do Gornje Stubice.

A onda put pod noge.

Gupčeva lipa, odolijeva ne godinama već stoljećima. Uz nju kućica, slatka, stara sigurno preko sto godina, ali pažena i mažena, čak i oluke ima drvene a po krovu raste čuvarkuća. Odatle je Matija Gubec poveo puntare u boj za slobodu i dostojanstvo.

Dolazimo u Hižakovec, crkvene knjige svjedoče da je baš tu živjela Matijina obitelj. Kućica, piše njegova, mala je, ima samo jednu prostoriju ali dovoljnu da u nju stane sve što za život treba. I malo jezerce pored, da u njega možeš zabacit mrežu.

E sad, uspon na Sljeme baš i nije romantičan, staza strma, pogotovo dio Mrzlog Potoka. I obrasla…više liči prašumi nego stazi na planini uz glavni grad lijepe naše.

Dalje znate…Hunjka, tu nas je oprala kiša, propisno, Sljeme, Grafičar, Risnjak i voljeno nam Vrapče. 29 kilometara…7,5 sati…sve za 5. Bravo dečki. Bravo djevojke.

 

Biokovo – Vošac, Sv. Jure –  7. – 9.5.2021.

 

O8.05.2021.

Opća planinarska škola

Generacija 2021.

BIOKOVO I

Veliko Brdo – Vošac – Sveti Jure

Školarci su već uvelike napredovali, savladali su laganije uspone a i okušali se na Kozjaku i Mosoru.

Odlučeno je da sad kreće Biokovo. Naši domaćini su HPD Veliko Brdo i Bruno Turina.

Moram naglasiti da mi je Bruno bio velika pomoć i kod smještaja planinara i kod kreiranja trase izleta. Ovo je bio moj drugi pohod na Biokovo a to sigurno nije dovoljno iskustva da bi pomislila da mogu onako, ležerno, na tu planinu koja izaziva kod svih planinara strahopoštovanje.

Dakle, prvi dan…ustajanje rano i odlazak do Vošca, usput zastajemo na vidikovcu Sinjal, odakle se pogled širi na Makarsko priobalje, Brač i Hvar. Oduševljenje se polako zagrijava i kamen pod nogama te težina nadolazećeg uspona na Vošac, pada u drugi plan.

Vošac, nezaobilazan, širi vidike, a male parcele zemlje pod njim govore o strpljivosti žitelja, uspornosti i snazi te želji za opstanak na tom kamenu. Put do Doma pod Svetim Jurom prolazimo bez problema, a snijeg na visini iznad 1500 metara veseli.Uspon uz konop, izgleda kao lagan, no kad penjanje počne tek tad vidis da nije ni kratak ni lagan, no pogled s Svetog Jure baca sve muke u zaborav. Prelijepo!

Na vrhu nas čeka bus. I bonus…sky walk.

Predivno vrijeme, hrvatske i bosansko hercegovačke planine, srebrno sive okićene bjelinom snijega i plavetnilom neba koje ih čuva, osmijeh na licima mojih medeka…najveća je nagrada.

A sutra…Veliki i Mali Šibenik.

BIOKOVO II

09.05.2021.

Veliko Brdo – Veliki Šibenik – Mali Šibenik, pa natrag

Sunce još nije provirilo iza Planine i to nam je pogodovalo. Bilo je lakše hodati po hladu. Krenuli smo preko Žliba ( u kartama piše Boškovića…i nikome nije jasno zašto stalno netko ima potrebu mijenjati nazive…zašto kad radi karte ne pita lokalno stanovništvo?). Staza vodi kroz gustiš i možda joj baš to daje posebnu čar. Okreneš se a ono svakog trena iz šuškavog gustiša izviri neka draga faca . S nama su i Ivana Žaklina Gudelj i Ljiljana Gudelj , naše pomagačice i vodičice pa smo sigurni. Upoznali smo se jučer, na Vošcu i bila je to ljubav na prvi pogled.

A šta da vam pišem, išli smo gore, isli smo dolje, penjalu se četveronoške, klizali po siparu, hodali po rubu grebena….sve jesmo. Slike ce vam reći sve.Ponekad se i odmarali, ako bi našli neki šumarak ili neko drvo. Vode smo ponijeli taman, 20 km staze, 20 km kamena i sunca, 1500 metara uspona je žedno. Ovdje je voda zlato. Ali ispričati cu vam, ne legendu, nego životnu priču Velobrđana; odavno je ovaj kraj bio primamljiv ljudima iz drugih krajeva pa su ga pohodili da bi tu pronasli trenutke ugode, trenutke odmora. Stanovnici Velikog brda, naučeni da u svemu što ih okružuje nađu smisao i osnov života pa su tako pronašli, u visinama Biokova, u pukotinama tog kamena, špilje u kojima je zbog klimatskih specifičnosti, led zadržavao svoje svojstvo i ljeti. I pradjed našeg domaćina, Bruno Turina , Mate Turina, pronašao je jednu takovu špilju ledenicu 1933.godine, o tome ispričao sumještanima i počela je jedna priča, okrutna i teška ali priča koja je i dalje govorila da je baš tu pravo mjesto za život. Mještani su se organizirali i odlazili u rane jutarnje sate, puno prije izlaska sunca u planinu, izvlačili led iz ledenica i spuštali ga do grada, gdje bi ga prodavali gostioničarima, mesarima i ribarima, da njime hlade svoje proizvode koje su nudili i žiteljima i turistima. Zanimljivo je to da su led na samarima nosili magarci a žene na svojim leđima. Onu stazu, one stepenice, kojima smo se uspinjali i spuštali, onim stepenicama gdje smo lagano ispustali dušu i pitali kad ce kraj, velobrske žene nakvasile su sitnim kapljicam leda kojeg su, i do 20 kilograma nosile na svojim leđima, mukotrpno, bez uzdaha i jauka. I neka naš pohod bude posvećen njima, velobrskim ženama koje su pokazale da su jake…kao planina…kao Biokovo. Pitat ćete kako je magarad uspjevala prolaziti tim strmim stazama…evo ovako…stavili bi im vreće na glavu i pomalo ih vodili gore…ili spuštali dolje. Eto tako…domišljato.

I za kraj….jer kraj, a pogotovo rastanak, uvijek je težak. I naš rastanak s domaćinima bio je vrlo emotivan. Ekipa nas je došla ispratiti, bilo je zagrljaja, stiska ruku, fotkanja a i pjesme…Hvala vam planinari, hvala vam potomci velobrskih ledara, doći ćemo opet..i dovesti nove planinare da se uvjere u ljepotu kraja i srdačnost i dobrodušnost žitelja ovog prekrasnog dijela lijepe naše .

Premužićeva staza na Rabu – 1.5.2021.

  1. Maj na Rabu

Izleti na Velebit i na more uvijek pobuđuju veliki interes pa tako je bilo i ovog puta. Ekipu, podijeljenu u dvije grupe, na Rab su odveli Mladen i Đurđica te su nam doživljaj približili kroz sliku i riječi.

OTOK RAB – Rimljani ga prozvaše “sretnim” Felix Arba. Jučer smo to i doživjeli. Dok smo prilazili otoku trajektom, imali smo osjećaj da se vozimo kroz neki nenaseljeni planet. Samo more i krševiti otočići. No, kad smo došli na otok, neka potpuno druga priča. Grad Rab, prožet mnoštvom malih uličica i kamenih kuća, šarmantan je stari grad sa četiri zvonika i mnogo malih trgova. Mladen i moja malenkost vodili smo naše planinare Medeke na vrh Kamenjak (408 m/nv) iznad grada Raba. Krenuli smo iz naselja Mundanija. Prvo cestom, a onda planinarskom stazom koja je izgrađena po projektu slavnog Ante Premužića, graditelja velebitske Premužićeve staze. Na putu smo uživali u samoniklom začinskom i ljekovitom bilju, velikim mlječikama, smilju, ciklamama…..Što smo se više penjali, vidici su bili sve ljepši i ljepši na grad Rab. S vrha se pruža veličanstven pogled na naš Velebit i okolne otoke: Goli otok, Sveti Grgur. Pag… Svi smo se popeli na vrh. Nakon spusta, zaslužena kava u gradu Rabu. Zajednički smo prošetali starim uličicama Raba, spustili se kroz prekrasnu Park šumu Komrčar do poznate šetnice prema uvali sv. Eufemije…… Vratili se u Zagreb svi zadovoljni i sretni što smo proveli još jedan dan u zajedničkom druženju i uživanju u prirodnim ljepotama Lijepe naše!