Polazak: 6,00 sati llica 421  Povratak: 22.08 u kasnim popodnevnim satima
Prijevoz: Autobus  Cjiena:  250,00 kn na bazi 40 izletnika
PREMUŽIĆEVA STAZA I VRHOVI

20.08.-22.08.2021.

Opis :

Ove godine je planirani obilazak Premužićeve staze malo drugačiji. Uz samu stazu obilazit ćemo i neke vrhove koji su uz put ili u blizini.

1 Dan :

20.08.21. Polazak autobusom ispred Ilice 421.

Naš izlet počinje posjetom „Kući Velebita u Krasnu“  cijena 50,00 Kn po osobi ( u cijenu je uključena ulaznica za NP Sjeverni Velebit 3 dana,  ulaznica i razgled kuće Velebita uz stručno vodstvo edukatora. Razgled traje oko 1h ).

Nakon obilaska autobus nas vozi na Zavižan  odakle Premužićevom stazom penjemo Veliki Zavižan , Gromovaču , Crikvenu , Krajačev kuk i  Seravski vrh te dolazimo do planinarske kuće Alan gdje noćimo.  Vrijeme hoda   8-9 sati , srednje teško i kondicijski zahtjevno.

 

2 Dan :

21.08.21.  Nastavljamo Premužićevom stazom  do Matijević brijega te se lagano penjemo na Šatorinu , spuštamo se prema Budakovom brdu i preko Bačić kuka do planinarske kuće Kata gdje noćimo . Vrijeme hoda oko 8 h ,srednje teško i kondicijski zahtjevno.

U kući Kata ima mjesta za spavanje za 22 osobe ( 16 osoba u vreći -60 kn, 6 osoba u dvokrevetnim sobama s njihovom posteljinom – 75 kn). Ostatak spava u vlastitim šatorima za 30 kn.

Šatore i višak opreme koju nećete nositi sa sobom će naš vozač autobusa ostaviti u planinarskoj kući Kata nakon što nas ostavi na Zavižanu.

3 Dan :

Od planinarske kuće Kata krećemo prema Visibabi , Badnju , Žutom kuku i spuštamo se do hostela u Baškim  Oštarijama.  Vrijeme hoda oko 6h, kondicijski zahtjevno.

Povratak za Zagreb oko 18h.

Detaljnije informacije i dogovor oko smještaja i hrane na sastanku društva kad se formira grupa.

 

 

 

 

Tezina staze: Srednje teška do teška
Oprema :

Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima i terenom.  Šatori i vreće za spavanje po dogovoru.

Vodiči: Mladen Jakopec, Miljenko Anić, Žarko Cvetković
Napomena:  Na putu slijedimo upute Stožera po pitanju zaštite od covida 19
Prijave i informacije : Mladen 091 934 5567
 

 

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost.Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vrenmenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti , vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

 

Sveto brdo, rijeka Bijela, Karišnica

04.06. – 06.06.

Od Lovinca starom majstorskom cestom, pa od prijevoja Mali Alan, širokim šumskim putem stigli smo do Dušica.

Dio članova društva nakon odmora popeo se na vrh Svetog brda u sklopu četvrtog tradicionalnog godišnjeg pohoda. Zajednički pohod na Sveto brdo i sv. misa na Stanovima Jurjevića održani su u sjećanje na hrvatske branitelje poginule na Velebitu kao i na žrtve lovinačkog kraja i zbijeg koji se dogodio 1991. godine.

Drugi dan nakon doručka krenuli smo prema Karinu, gdje je počeo uspon na izvor rijeke Bijele. Živopisni kanjon rijeke oduševio je i snimatelje Vinetua, te su u njemu snimljene neke scene.

Nastavili smo dalje do izvora rijeke Karišnice, na kojoj su se nekada nalazile mnogobrojne mlinice. Prošetali smo od izvora do ušća u more u Karinu.  Posjetili smo franjevački samostan, gdje nam je fra Petar ispričao povijest samostana.

Nakon ručka uz obalu mora, krenuli smo doma puni pozitivnih misli i dojmova uz razmišljanje, možda se drugi put uspijem popeti na vrh Svetog brda.

 

Polazak: 7,00 sati llica 421  Povratak: 29.09. oko 24.00 sata
Prijevoz: Autobus  Cjiena: autobus 850,00 kn na bazi 20 izletnika
I ove godine idemo na Mljet i uključujemo se u volontiranje te ćemo od nedjelje 19.09. do petka 24.09. raditi na uređenju i markiranju mljetskih planinarskih putova. Bit ćemo smješteni u Volonterskom centru Kulijer gdje će nam domaćin  Nacionalni park Mljet osigurati  smještaj i  hranu. Hranu priprema i dostavlja lokalni hotel. Sobe su opremljenje pa nisu potrebne vreće za spavanje. U dolasku na Mljet a i po povratku iskoristili bi vrijeme i destinacije koje su nam usput pa bi ispenjali poneki vrh i posjetili lokalitete kulturno povijesnog značaja.

 

Program našeg putovanja izgledao bi ovako:

 

18.06. U 7,00 krećemo prema odredištu, Mljetu a usput bi posjetili Bačinska jezera i Ston

Na Mljet bi krenuli iz Prapratnog trajektom u 20,30 i u centar bi stigli malo iza 21,30 sati

19.06. Markiranje i čišćenje putova od 8,00 do 15,00, ručak u 15 sati i iza toga slobodno vrijeme

20.06. Markiranje i čišćenje putova od 7,00 do 14,00 , ručak u 14 sati.

Uspon na Veliki grad (najviši vrh otoka i vrh HPO 514 mnm)

21.06. Markiranje i čišćenje putova od 7,00 do 14,00 sati, ručak u 14 sati.

Izlet na Montokuc, vrh s kojeg pogled puca na najljepše uvale otoka

22.09. Slobodan dan koji ćemo iskoristiti za obilazak otoka,posjet brodom samostana Svete Marije

Iz 12.stoljeća koja se smjestila na otočiću usred Velikog jezera, zatim ćemo otići do

Odisejeve špilje, okupati se te nakon toga posjetiti Polače, najsarije naselje na otoku kojim

dominira rimska palača iz 5. S

stoljeća. Dan završavamo kavom i pićem u nekom od lokalnih kafića.

23.09. Markiranje i čišćenje putova od 7,00 do 14,00, ručak u 14 sati. Posjet vojnim bunkerima iz

bivše Jugoslavije, šetnja, kupanje.

24.04. Markiranje i čišćenje putova od 7,00 do 14,00, ručak u l4. Spremanje i odlazak s otoka

trajektom u 19 sati za Gruž.  Dolazak u Gruž, smještaj u hostel, noćenje.

25.09. Odlazak iz Gruža u 6,30 sati do mjesta Mihanići  odakle slijedi uspon na Svetog Iliju

najviši vrh Sniježnice visok 1234 metra ( vrh HPO). Od Mihanića do vrha se savladava

visinske razlika od 930 metara. Uspon traje oko 4 sata

Postoji mogućnost vožnje kombijem iz Mihanića do Kule Konavoske čime bi olakšali uspon

za 400 metara uspona i skratili ga za sat, sat i pol hoda.

Po povratku u Mihaniće krećemo autobusom  prema mjestu  Bosanka odakle se oni koji

žele, uspinju na Srđ, hodom koji traje 30-ak minuta i savladava visinsku razliku od 150

metara. Ako nas posluži vrijeme imat ćemo pogled za pamćenje, na Dubrovnik i otoke

u smiraj dana začinjen zalaskom sunca

Povratak do autobusa, mogućnost organiziranja večere u  usputnom restoranu  i odlazak u

Metković na noćenje u lokalni hotel.

 

26.09. Odlazak iz hotela u 6 sati prema mjestu Desne odakle počinje uspon na Rujnicu, najviši vrh

Babina Gomila (Visok 735 metara, vrh HPO) koji traje oko 3 sata. Savladavamo cijelu visinu

jer uspon počinje na 3 metra nadmorske visine.

Po povratku u Metković pojetit ćemo Naronu , naselje iz rimskog doba koje se nalazi u Vidu

mjestu u neporednoj blizini Metkovića

Ručkom/večerom bi završio naš posjet najjužnijih vrhovima naše Domovine i krenuli bi

prema Zagrebu

 

I na Svetog Iliju i na Babinu Gomilu pratili bi nas naši prijatelji planinari, Jovanka iz planinarskog društva Sniježnica Dubrovnik i Stipe iz  planinarskog društva Gledavac Metković.

U lokalnim ugostiteljskom objektima možemo organizirati hranu ukoliko se tako dogovorimo

 

Sudionici putovanja koji ne žele penjati vrhove mogu u subotu, 25.09. dan provesti u Dubrovniku a nedjelju, 26.09. u Metkoviću

 

Dodatna plaćanja:

Posjet Stonu………………………………………………………………………….30 kn

Posjet Baćinskim jezeria i vožnja neretvanskom lađom …………….50 kn

Spavanje Gruž…………………………………………………………….100 – 150 kn

Spavanje Metković …………………………………………………….100 – 120 kn

Dodatni prijevoz kombijem ………………………………………………….  50kn

Ulaznica Narona ………………………………………………………………….. 15 kn

Vodič kroz muzej Narona ……………………………………………………. 200 kn (za grupu)

Večera Dubrovnik………………………………………………………     60 – 90 kn

Večera Metković ………………………………………………………..     50 – 80 kn

 

Tezina staze: srednje teška
Oprema :

Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima i terenom

Vodiči: Irena Hustic
Napomena:  Na putu slijedimo upute Stožera po pitanju zaštite od covida 19
Prijave i informacije : Irena, 091 489 9767
 

 

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost.Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vrenmenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti , vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

 

22.05 2021.

SVETA GERA U PROLJEĆE

Nekako je običaj da se Sveta Gera pohodi zimi, da se veže s hodočašćem no sad je odlučeno drugačije. Hajdemo mi tamo u proljeće.

Da se ispričam na početku…svaka moja objava ima puno slikica..a to je zato jer je i nas bilo puno a i događaja je bilo puno a još više doživljaja.

Krenuli smo iz Sošica. Uobičajeno.

Put poznat i na opće zadovoljstvo suh. A šuma zelena. Mlado lišće koje je okitilo grane mlado zelene boje koja u zajednici sa suncem postaje nekako meka, nekako prozračna, nježna i predivna. Sandra nas je povela, odmjerenim i čvrstim korakom. Tempo je bio primjeren svakome.

Uz čavrljanje stigosmo na vrh. Kao i uvijek, vjetar je bio žestok a kape i rukavice bile su dobro došle. Susjedi Slovenci su se pobrinuli da nas na vrhu dočeka piće…i prefine štrudle. I ne samo nas nego sve planinare koji pohode tu ljepotu.

Naš put nas je vodio dalje, na Pliješ. Većina nas tim putom još nije prolazila. Malo smo bili u Hrvatskoj, malo u Sloveniji. Hvala Bogu da ne postoje kontrole u šumi…stvarno bi granični službenici imali posla. No, bili smo u prirodi…pravoj, gdje administrativna pravila nisu zaživila.

Nakon više oscilacija terena, i to znatnih, dođosmo na Pliješ, krasan proplanak, gdje smo zastali. Iako nas je do kuće Vodice dijelilo deset minuta, nikome se nije žurilo.

Uživali smo

u suncu, plavom nebu okićenom sniježno bijelim oblacima i onom mladom zelenilu na krošnjama i u travi. A ritam priči davao je…a tko nego Jurica..naš voice

Na domu nas je čekala grupa B. Naložili su logorsku vatru, već ispekli špek i jeger…i stvarno…postalo nam je toplije. Tad je stigao i ričet i Juraj ga je sa zadovoljstvom i stručno podijelio.

Nisam rekla da je to bio izlet škole i današnji zadatak je bio IZRADA BIVKA.

Pravedno smo formirali ekipe i prionuli poslu. Cijela vježbica je trajala dva sata, bivci su bili prekrasni. I stabilni, čvrst. I skoro nepropusni. A kako i ne bi, uz strucno vodstvo Leona i Igora ništa manje od toga nije bilo za očekivati. I još…toliko su se emotivno vezali za svoje građevine, da su teška srca, teren vratili u prvobitno stanje.

Oni koji nisu bivakarili, zabavljali su se uz vatru i pokazivali svoje glumačko umijeće.

Mrak je bio na domaku a dan na izmaku. Trebalo je još doći do Sošica..a onda kući.

Savršen dan, pun događaja i događanja…zato i ima puno slikica

 

 

 

PD MEDVEDNICA

12. – 13.6.2021.

DINARA (SINJAL) 1831 metar

Krenusmo rano. Pripremili smo se. Uzeli dovoljne količine vode. Prognoza je bila..poluoblačno ili polusunčano, kao i jučer. A jučer je gutljaj vode bio bogatstvo. Precijenili smo se ali danas nećemo. Ako čega ima onda je to voda.

Od Brezovca do vrha ima, kaže smjerokazna ploča, 2 sata i 30 minuta. Ok, u grupi smo od 14 do 70 godina…neka bude 4 sata…ma neka bude i više, samo želim da svi izdrže, da ih volja i želja koju su donijeli sa sobom ne napusti.

Jutro je oblačno, tek pokoja zraka sunca probija oblake. Malo je sparno..ali ipak ugodno. Prati nas pijev ptica. Prvi put ovom stazom idem prema vrhu. Dvaput sam išla s Putom oluje od Glavaša preko vrha i staza mi je ostala u sjećanju kao ravna. Ali nije…lagano i sigurno se uspinje. Izlazimo iz šume. Pred nama se otvaraju vidici. I zato VOLIM DINARU. Nigdje toliko kamena ali ni zelenih proplanaka. Trava kao da ju je netko pred dan, dva pokosio. Nigdje toliko cvjetnih padina. Bijelih, žutih, ljubičastih, rozih…kao na Dinari. I toliki sklad kamena, raslinja i boja.

Koračamo sigurno. Ima nas poprilično. Odjednom se iznad nas pojavi helikopter. Nadlijetao nas je nekoliko minuta. Ne smijem spominjati kome pripada ali ne znam dal je htio vidjeti tko smo ili je pilot htio pokazati svoje vještine. Uvjerio se da smo samo planinari. I to je ok..neka radi svoj posao. A pilot, stvarno je pravi akrobata. A sigurno je i zgodan. Jer svi piloti…jesu..

Nebo nije ko jučer. Danas je uskratilo boju. No to nam i paše. Lakše je hodati. Odmaramo u šumarku kod Prgin skloništa. Lijepo je, malo, ugodno,uredno. Sve što ti je potrebno tamo možeš naći. Hvala i svaka čast ekipi iz Šibenika koja o njemu brine a i hvala svakom planinaru koji tu provede vrijeme i ode, s dužnim postovanjem prema toj bijeloj, kao labud, kućici što se smjestila ispod krošanja stoljetnog drveća.

Uhvatismo malo snage i krenusmo. Slijedi uspon po kamenju i pred samim vrhom zastadosmo u jednoj vrtači čije je raslinje uništio požar. Davno…ali opet ne toliko davno da bi ga spojio sa zemljom. Osjećali smo se kao da smo zalutali u Gospodare prstenova ili neku priču slične tematike. Veselio nas je pogled na vrh i na crveno sklonište koje ga obilježava. A onda je gospodin oblak ili možda neki mladić oblaćić, ne baš sitan, obgrlio vrh. I nestade crvenog znamena iz našeg pogleda. Vjetar je zazviždao žestoko..no oblak se nije dao. A ni mi…za par minuta smo se našli na vrhu.Mladen i ja smo čestitali svima, a posebno onima koji su ispenjali Dinaru prvi puta. Namjera nam je bila na vrhu podijeliti diplome planinarske škole, no borba vjetra i oblaka…ili njihov ples, nisu dozvoljavali. Ali to nikome nije bilo važno. Radost, usklici, fotkanje…a u mom oku suza…i drhtaj u glasu. Volim Dinaru..ponosna sam što sam ih bas ja dovela gore. A sigurna sam da se neki od mojih kolega planinara na taj podhvat više neće odlučiti. Nije lako.

Sada nam još slijedi put do Glavaša. Pa šta…reći ćete. A ništa…samo skoro 1500 metara silaska i još poneki uspon…a vitar puše. Pojačava. A i oblak je doveo pojačanje. Skoro se ništa ne vidi. Orjentacijski štapovi ni markacije..ne vide se dok im ne dođeš na par metara blizine.

Ne razdvajamo se. Vidim iza sebe 5 osoba…ostali se zarobljeni u magli. Dobro je što ne pada kiša. Iskustvo nevjerovatno…bar za mene. I nisam ljuta, ni zabrinuta, ni nervozna…i nije me strah. Briga i pažnja za ekipu jedino je u mojim mislima. Staza djelomično vodi po samom vrhu litice, odmičemo se od staze par metara prema unutra, udari vjetra nas na mahove bacaju iz ravnoteže. Dečki, naši jaki muškarci, drže za ruke slabije članove ekipe i nose im ruksake. I to je ono što mi daje snagu da i dalje radim ovo što radim. Ali svejedno, drhtaj srca i suzu u oku ne mogu zaustaviti.

Spustismo se do skloništa Grubač. Oblak i vjetar su i dalje na visini iznad 1500 metara vodili borbu…ili je to samo ples….ljubavni …a ja sam se već grlila s našim domaćinom. Čičko je dočekao nas…..i Žarka..i Nenada. I to je ljubav. Kad s nekim prehodaš stotine kilometara, kad s nekim živiš dane i noći u planini….moraš ga voljeti….ako imaš dušu. Donio je Čičko rakiju, onu od maline, donio je i prefinu pogaču. Hvala ti..

Zajednička fotografija ispred skloništa i pokret prema dolje…polako..i sigurno. Kula Glavaš nas je u podnožju dočekala i prešutno čestitala na poduhvatu.

Dragi moji Medeki, ispunili ste mi srce i dušu. Jako sam ponosna na vas U dva dana preko 2000 metara uspona i toliko silaska…nije mala stvar. Vjerujem da će vam ovaj izlet ostati u sjećanju do kraja zivota jer ipak, ovo je bio uspon na krov Hrvatske

Najbolji ste.

E da…sigurno vas zanima sto je bilo s onom silnom vodom sto smo je nosili….zalili smo s njome žedno tlo pod kulom Glavaš

 

PD MEDVEDNICA

03.07.2021.

Srce veliko ko kuća

  1. DEDIN POHOD

Prošle godine nas je iznenada napustio Deda. Preselio se u neku drugu dimenziju i nekako mi se čini da nije baš daleko od nas. Ili možda samo neki ljudi uvijek ostanu tu, blizo. Ne možeš ih vidjeti, ni dotaći ali osjetiš ih. I kad ideš nekom stazom oni su u odjeku koraka, u šumu krošnje, u pijevu ptica. E da, to je Deda. I jučer sam puno puta i iz puno ustiju čula….smiješi se Deda sad, onim svojim pomalo zagonetnim osmijehom. Sve je bilo dostojanstveno, ali ne tiho, sve je bilo razigrano, ali ne preglasno. Činilo mi se da smo povezani nekom čudnom energijom. Ili mi se to samo činilo. Povezani smo bili, to je sigurno, no nije energija bila čudna. Bila je baš onakva kakva mora biti. Puna dobrih emocija, puno dobrih vibracija.

Priča počinje ujutro u 6 sati. Medeki se spuštaju na Ponikve. Koju su već neki dan pokosili Žarko i Jurica. Dolazi kombi i dovozi klupe. Pa neće valjda ljudi stajati cijelo vrijeme. Ne želimo da nakon hoda od nekoliko sati stoje. Želimo da sjednu, odmore umorne noge. I da im se ne žuri. Da se opuste. I ostanu dugo u druženju. Dolazi i kuhinja. Melvin, najveći kuhar među Medekima i najveći Medo među kuharima uzima stvar u svoje ruke. Oko njega ekipa, Svi ko jedan. Sjeckaju, režu, miješaju…i što je najbolje….smiju se, nije im teško. Stiglo je i piće. Dovezli su ga Mladen i Josip. Josip, naš glavni markacista, bit će zadužen za piće. Zna on kome što i koliko može dati (za piti) da se zbog tog (piti) ne izgubi na stazi. A markacije su odrađene, odlično.

Sve je spremno. Gost mogu doći. Osam je sati. I stižu, polako. Dočekuju ih naše Medekice, piće dobrodošlice, kruh i mast i orehnjače i makovnjače. Ispekle naše planinarke, i naše mame a i bake su se uključile. Onako, po starinski, po domaće. Mirča je donio tri protvana, babica je pekla cijeli dan.

Bu dosta kruha, pita Tomislav. Bu, za početak a posle bumo dopeljali friški.

Naši prijatelji planinari pristižu. Polako al sigurno, baš onako i onoliko koliko treba. Malo se druže, neki se nisu vidjeli i više od godine. Lijepo je vidjeti tolika nasmijana lica.

Počinjemo s onim za što smo se okupili.

Pozdravljam goste, prisjećamo se Dede, kroz njegov život i djelo.

Okupljene pozdravlja Božena Kralj Vrsalović, članica nadzornog odbora HPS-a

Predstavljamo i otvaramo PLANINARSKU OBILAZNICU ŽELJKO AVDAGIĆ DEDA i to baš sad, na prvom pohodu njemu u čast, a nama na ponos i radost.

Planinarska obilaznica povezuje zapadnu Medvednicu s gorjem i planinama po Hrvatskoj, povezuje put našeg Dede i svih nas, povezuje našu ljubav prema prirodi i druženju. Tridesetak kilometara po zapadnoj Medvednici možda je puno za jedan dan pa ćemo provesti tri grupe, različite po dužini i težini staze a opet zanimljive. O obilaznici priča Ronald Schreiner, predstavnik HPS-a, Komisije za putove.

Dedin dugogodišnji suradnik i prijatelj, Eugen Zobaj, pročelnik Stanice planinarskih vodiča Zagreb, uvjeren je da će se dobri duh Dede i njegova radišnost i sklonost dobrim idejama i realizacija istih prenijeti na nas, njegove Medeke.

Grupe za naše staze se formiraju i kreću. 3, 5 i 7 sati je pred njima. No, mogu to oni. Oni koji skupljaju žigove nabavili su knjižicu Dedine obilaznice i vesele se prvim pečatima koje će utisnuti u nju.

Neki ipak ostaju na Ponikvama. Možda danas nije njihov dan za hodanje, ali za podružiti se i pričati sa starim prijateljima je. Uvijek je.

Grah se kuha. Sve je pod kontrolom.

Nakon tri i pol sata stiže prva grupa. Sunce je već visoko i morat ćemo klupe premjestiti u hlad. Tako i činimo. Ustvari, prenose ih sami planinari. Osjećaju se kao kod kuće. A to i želimo.

Nakon 5 sati stiže druga grupa. Svi kažu da je grah odličan. A piće je hladno. Josipu je vruće, no to nema veze, glavno da je piće hladno.

I iznenađenje, stiže Maestro Željko a s njim i tamburaši. Tamburaši se uštimavaju. Sedam ih je, Bit će to prava fešta. Pitaju me….jesi znala? Naravno da sam znala, ali da sam najavila…ne bi bilo iznenađenje. A dečki su super, odlični. Sviraju sve, savršeno. A mi pjevamo. Zbor raspjevanih planinara i planinarki se formirao u trenu. Malo bez a malo s dirigentom. Priučenim. Glasni smo i milozvučne note se razliježu Ponikvama.

Stiže i treća grupa. 20 kilometara, 7 sati, nije pala. I zamislite, ta, najteža grupa, bila je najbrojnija. Od 14 do 70 godina. I svi su je prešli, bez problema

Bravo planirani, učinili ste našu svečanost savršenom. Tako samo vi znate i možete. Zahvaljujemo vam na odazivu, počastili ste nas svojim dolaskom i 1. Dedin pohod učinili pohodom za prepričavanje i sjećanje.

I još bih malo uzela vremena, jer mislim da to zavređuju, da se poimenično zahvalim svim planinarskim društvima čiji su članovi prisustvovali otvorenju Dedine obilaznice i Dedinom pohodu. Hvala Vam još jednom. NAJBOLJI STE!

S nama su hodali, družili se i pjevali članovi

HPD Japetić Samobor, HPD Matica Zagreb, HPD Pečovje Zagreb, PD Ina Bjelolasica Zagreb, PD ZZV Celje, PD Nazarje Nazarje, PD Sopalj Kostrena, PD Strilež Crikvenica, PD Zavižan Senj, PD Zanatlija Osijek, PD Željezničar Zagreb, HPD Gorščica Zagreb, HPD Učka Rijeka, PD Pinklec Sveta Nedelja, PD Nikola Tesla Zagreb, PD Vrapče Zagreb, PD Zagreb Zagreb, PD Kočevje Kočevje, PD Gorica, PD Velebit Zagreb, PU Dinaridi Split, PD Medveščak Zagreb, PD Napredak Zagreb, PD Zagorske steze Zabok, PD MIV Varaždin, PD Dalekovod Zagreb, Članovi Planinske satnije Velebit, GOD Pliva Zagreb, PD Lipa Sesvete, PD Dilj Gora Slavonski Brod, PD Alfa&Omega Sesvete, PD Paklenica Zadar i HPD Runolist Zagreb. Ispričavam se ako sam nekog izostavila. Nije namjerno.

DRAGI LJUDI, HVALA VAM I VIDIMO SE SLJEDEĆE GODINE, PRVE SUBOTE U SRPNJU!

A dotle sretno i radosno vam bilo hodanje po gorama i planinama Lijepe naše i dalje.

 

 

DINARA – 12. – 13.6. 2021. (izlet OPŠ i Društva)
Polazak:  Ilica 421 u  6,00 sati Povratak:  kasni večernji sati
Prijevoz:   autobus Cijena:  260 kn na bazi 25 polaznika
Spavanje u domu 50 kn
Opis:

12.06.2021.

U Knin dolazimo oko 10 sati. Nakon kratkog odmora slijedi uspon prema planinarske kuće Brezovac. Krećemo iz naselja Guge oko 11 sati te na putu dugom 13 kilometara savladavamo visinsku razliku od 800 metara. Na putu koji prolazi kroz šumu  kao i po ogoljenim padinama Dinare često susrećemio ostatke koji podsjećaju na ratne godine. U  dom stižemo oko 15 sati . Slijedi odmor.

Grupa A

Kreće  na Badanj ( vrh HPO 1281 m). Uz uspon od 230 metara ( 2,6 km) na vrh se stiže za sat vremena laganog hoda.

13.06.2021.

Grupa A

U 7 sati kreće uspon na Dinaru. Od Brezovca put vodi kroz šumu, pa makadamskim putom i u  završnom dijelu oštri uspon kamenom stazom vodi na  vrh. Visinsku razliku od 780 metara na putu od 5,6 km prolazimo za 3 sata i stižemo na najviši vrh Hrvatske Dinaru, vrh HPO visok 1831 metar. Silazak ide preko  preko planinskog skloništa Drago Grubać i Ošjaka (Spomenika Domovini) do Glavaša.

Grupa B

U 7 sati odlazi natrag do Knina gdje ih čeka autobus i vozi  do Glavaša .

U Glavašu zajedno obilazimo kulu iz 14 stoljeća te odlazimo na jedan od tri, najveći, izvor Cetine, Veliko Vrilo, gdje se najhrabriji mogu i okupati u rijeci čija  temperatura vode ne prelazi 8 stupnjeva ni u ljetnim mjesecima

 

Težina staze:  Srednje teška do teška
Oprema:  Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima, štapovi obavezni.
Vodiči:   Irena Hustić, Mladen Jakopec
Napomena:

Hrana i piće iz ruksaka.  Večera u domu po dogovoru. Na putu slijedimo upute Stožera

Prijave i informacije: na broj telefona    091 489 9767 Irena;  091 934 5567 Mladen

 

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost.Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vrenmenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti , vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

Klek – 29.5.2021.

 

OPŠ i mi pridruženi iz Planinarskog društva Medvednica, nakon posjete Ogulinu i obilaska Muzeja planinarstva, uputili smo se na Klek, planinu iznad Ogulina.  Popela sm0 se na sam vrh planine, 1182 m/nv, odakle puca pogled na sve strane u velike daljine. Nakon planinarenja, u podnožju planine nastavili smo veeeeselo druženje uz roštilj, muziku i ples i druge “norije”, te se ispunjeni radošću s nikad ljepšeg izleta vratili kući. HVALA svima na prelijepo provedenom danu

 

 

Sveta Gera u proljeće – 22.5.2021.

 

Nekako je običaj da se Sveta Gera pohodi zimi, da se veže s hodočašćem no sad je odlučeno drugačije. Hajdemo mi tamo u proljeće.

Da se ispričam na početku…svaka moja objava ima puno slikica..a to je zato jer je i nas bilo puno a i događaja je bilo puno a još više doživljaja.

Krenuli smo iz Sošica. Uobičajeno.

Put poznat i na opće zadovoljstvo suh. A šuma zelena. Mlado lišće koje je okitilo grane mlado zelene boje koja u zajednici sa suncem postaje nekako meka, nekako prozračna, nježna i predivna. Sandra nas je povela, odmjerenim i čvrstim korakom. Tempo je bio primjeren svakome.

Uz čavrljanje stigosmo na vrh. Kao i uvijek, vjetar je bio žestok a kape i rukavice bile su dobro došle. Susjedi Slovenci su se pobrinuli da nas na vrhu dočeka piće…i prefine štrudle. I ne samo nas nego sve planinare koji pohode tu ljepotu.

Naš put nas je vodio dalje, na Pliješ. Većina nas tim putom još nije prolazila. Malo smo bili u Hrvatskoj, malo u Sloveniji. Hvala Bogu da ne postoje kontrole u šumi…stvarno bi granični službenici imali posla. No, bili smo u prirodi…pravoj, gdje administrativna pravila nisu zaživila.

Nakon više oscilacija terena, i to znatnih, dođosmo na Pliješ, krasan proplanak, gdje smo zastali. Iako nas je do kuće Vodice dijelilo deset minuta, nikome se nije žurilo.

Uživali smo

u suncu, plavom nebu okićenom sniježno bijelim oblacima i onom mladom zelenilu na krošnjama i u travi. A ritam priči davao je…a tko nego Jurica..naš voice

Na domu nas je čekala grupa B. Naložili su logorsku vatru, već ispekli špek i jeger…i stvarno…postalo nam je toplije. Tad je stigao i ričet i Juraj ga je sa zadovoljstvom i stručno podijelio.

Nisam rekla da je to bio izlet škole i današnji zadatak je bio IZRADA BIVKA.

Pravedno smo formirali ekipe i prionuli poslu. Cijela vježbica je trajala dva sata, bivci su bili prekrasni. I stabilni, čvrst. I skoro nepropusni. A kako i ne bi, uz strucno vodstvo Leona i Igora ništa manje od toga nije bilo za očekivati. I još…toliko su se emotivno vezali za svoje građevine, da su teška srca, teren vratili u prvobitno stanje.

Oni koji nisu bivakarili, zabavljali su se uz vatru i pokazivali svoje glumačko umijeće.

Mrak je bio na domaku a dan na izmaku. Trebalo je još doći do Sošica..a onda kući.

Savršen dan, pun događaja i događanja…zato i ima puno slikica

 

 

 

 

KLEK – 29.5.2021. (izlet OPŠ i Društva)
Polazak:  Ilica 421 u  7,00 sati Povratak:  oko 20 sati
Prijevoz:   autobus Cijena:  110 kn na bazi 25 polaznika
Opis:

Dolazak u Ogulin oko 8,30. Do 9,30 vrijeme za kavu.

Posjet zavičajnom muzeju i muzeju planinarstva Ogulin u 9,30 sati. Cijena ulaznice u Zavičajni muzej 15 kn odrasli, 10 kn djeca i umirovljenici.

U 11,00 sati započinje uspon na Klek iz Bjelskog (632 m), do pl. doma 1 sat, a do vrha još 30 minuta.

Klek je planina koja obilježava razvoj planinarstva u Hrvatskoj. Visoka je 1181 metar i vrh je HPO. Stoji kao istaknuti greben na istočnim okrajcima Velike Kapele i svojim padinama se spušta prema Ogulinskom polju i dolini rijeke Dobre. Vrhovi su mu Klečica i Klek.

O Kleku postoje mnoge legende, a najpoznatije su o bogu Perunu i Divu (kojeg je Perun pobijedio) i klečkim vješticama. Shodno tome predlažem prigodnu kostimografiju.

S Kleka pucaju prelijepi pogledi prema Ogulinu, Bjelolasici i okolnom gorju.

Spuštanje s Kleka oko 15 sati.

Po povratku nas očekuje druženje u Ogulinu uz roštilj.

Na putu slijedimo upute stožera, maske su obavezne .

Težina staze:  Lagana do srednje teška
Oprema:  Standardna planinarska definirana vremenskim uvjetima, štapovi obavezni.
Vodiči:  Dragan Turkalj, Irena Hustić
Napomena:

Hrana i piće iz ruksaka.  Dom na Kleku prodaje piće.

Prijave i informacije: na broj telefona  091 527 5591 Dragan,  091 489 9767 Irena

 

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te pristupa izletu na vlastitu odgovornost.Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vrenmenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti , vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.