Put u nepoznato – Zelengora 12. – 15.08.2023.
Dan 1, subota 12.08.2023. – kada izlet počinje u 06.00 sati nikada nije ugodno, ali atmosfera prije polaska je bila vesela i ekipa je bila raspoložena. Znali smo da nas neće biti 4 dana ali …..
Uspjeli smo se svi skupiti, iako neki mobiteli nisu odradili svoju funkciju 😊.
Nas 16 hrabrih krenuli smo sa dva kombija. Jedan je vozio naš Dragan, a drugi naj medo Josip. Ispred nas je bio dug i neizvjestan put, ali dečki su bili puni optimizma. Kapa do poda.
Svi smo bili dobro raspoloženi jer je ispred nas bio prvi cilj – ćevapi u Sarajevu. 😊
Putovali smo preko Slavonskog Broda i stali na prvom odmoru. Prekrasno etno selo Kotromanićevo iznenadio nas je svojom ljepotom, te smo popili prve kave.
Tamo smo shvatili da sve baš i ne ide onako kako smo zamislili, te nas je malo rastužila spoznaja da odlazak u Sarajevo baš i nema smisla budući da smo vremenski malo na knap. Brzo smo napravili konsenzus da u Sarajevo idemo na povratku kako bi uživali u svim njegovim ljepotama bez pritiska vremena.
Putovanje se nastavilo nakon brze stanke za ručak u restoranu pokraj Sarajeva. Krenuli smo prema konačnom odredištu NP Sutjeska, gdje bi nas trebao čekati naš domaćin i odvesti nas na zadanu lokaciju Zelengora Trebove. Kasno popodne stigli smo na ulaz NP Sutjesku. Naš domaćin Džemo i njegova supruga Baha, bili su baš tamo gdje su trebali biti.
E sad…. sve ono što se dalje događalo ulazi u početni naslov – Put u nepoznato😉
Dva sata trebalo nam je da od ulaza u NP Sutjeska po makadamu stignemo do naše lokacije gdje smo bili smješteni – Trebove. Put do Trebove koja se nalazi na 1500 mnv je bio vrlo dinamičan, ali smo uspjeli savladati sve izazove i sretno stići do naših „apartmana“ koji su polako već tonuli u mrak.
Ali u redu. Kada smo stigli dočekala nas je jedna kućica, pa druga kućica, jedan šator pa drugi šator i okolo toga puuuuno planina.
U redu mislili smo, oprati ćemo se, otuširati, malo prosurfati po internetu da vidimo što se događa, odspavati u „apartmanima“ i sutra u planine.
Džemo možemo se oprati negdje ? – Da, naravno tamo niz cestu je izvor vode Paučak.
Džemo možemo li negdje napuniti mobitele za sutra? – Da naravno, svi ste ponijeli punjive baterije , jel tako? Znate ovdje nema struje?!
Džemo oprosti, ali ovdje nema signala na mobitelima?! – Paaa da, nema ga ovdje.
Baha kaže: Džemo jesi li zapalio vatru da možemo sa našim gostima malo sjesti da nam iznesu dojmove oko puta?
Tako je završio prvi dan Puta u nepoznato tj.u Zelengoru, oko vatre na klupama gdje smo umorni malo sabirali dojmove današnjeg dana. Uz put smo gledali i suze Sv. Lovre, mliječnu stazu i tisuće zvijezda koje su toliko blizu da se čini kao da ih možete skidati rukama sa neba.
Dan 2, nedjelja 13.08.2023.
Probudili smo se rano u našim „apartmanima“, neki ranije, neki malo kasnije, neki naspavani neki neispavani. Čekao nas je doručak, čaj, kafa, tko je što želio.
Čaj i kafu spremala nam je svako jutro Đirka, Džemina teta! Ali čaj nije samo čaj, to je čaj od Nane i Ive. Ako se pitate tko su one onda vam moram reći da je „ Trava Iva koja od mrtva pravi živa“ a Nana je menta, veselo nam priča Đirka.
Kako vam je bilo spavati prve noći pitao je domaćin – odgovori su bili različiti: dobro, loše, hladno, vruće, nisam spavao ……
Spremili smo se i oko pola 8 krenuli na naš prvi uspon najviši vrh Zelengore Bregoč 2014m.
Krenuli smo i uz put pronašli, pardon pronašao ga je Džemo naš vodič, mobitel jedne naše drage planinarke koji je slučajno ispao sinoć kod dolaska i bio tražen bez uspjeha i sinoć i jutros od 5 sati. Pronalazak mobitela donio je blago rečeno euforiju i pljesak Džemi, a atmosfera se naglo popravila.
Put prema vrhu Bregoč mogli bi slobodno reći je jedan od ljepših koje smo penjali i hodali. Pitoma i goropadna brda Zelengore pratila su nas cijelim putem premazana nepreglednim poljima borovnica. Toliko je divljih borovnica putem da se svako malo stane i ubere koja jer…. zašto ne, ima ih previše 😊.
Putem smo prošli pored Ljubina groba i spomenika crnogorskoj brigadi, koji je povezan sa događajima iz WW2. Na najviši vrh Zelengore Bregoč 2014m stigli smo iza podneva te se odmorili, poslikali i uživali u pogledima koji oduzimaju dah.
Po povratku u bazu uslijedio je fini domaći ručak: punjena paprika i prefine domaće baklave koje su napravile naše domaćice Baha i Đirka, a koje smo pojeli u slast. Večer je ponovo završila uz vatru, a spavanje u apartmanima je ovu noć bilo pametnije pa nikome nije bilo zima😊.
Dan 3, ponedjeljak 14.08.2023.
Danas smo penjali vrh Videž 1730m.
Ali da ne bude monotono, naša “pročelnica“ Irena, malo nas je ispreskakala te smo se igrali vodiča na nepoznatom terenu. Ivana, Josip i Tomislav pod budnim okom našeg domaćina i vodiča Džeme odvodili su svaki po dio puta do vrha Videž i nazad. Nadamo se da je bilo uspješno, jer došli smo gore a i vratili smo se dolje 😊.
Ali da i ovaj put ne bi bio bez anegdote naš vodič Džemo i Tomislav bili su svjedoci glavom i bradom susreta sa dva mlada medvjeda (u redu da ne bi mislili da smo ih presreli jako blizu, kada su nas nanjušili na udaljenosti od oko 500 metara dali su nogama vjetra i otrčali u šumu). Vidjeti medu u prirodi kako trči, pitate se bi li mu mogli pobjeći? Odgovor prepuštam svakom od vas, ali osjetite malo kako se trese tlo dok trče 😊.
Na putu do Videža prošli smo i stali pored Crnog jezera na kojem je izvor gdje smo dopunili vodu.
Po povratku u bazu slijedio je još jedan domaći ručak koji je bio izvrstan. Večer je završila kao i prethodna uz razonodu uz vatru, pjesmu, druženje, zvjezdano nebo….
Dan 4, utorak 15.08.2023.
Jutros za pakiranje i odlazak. Odlazak nikad nije bez emocija i tako je bilo i ovaj put. Nakon toliko dana provedenih kao sa svojom obitelji odlazak nikad nije jednostavan ali je dio svakog izleta. Povratak natrag u civilizaciju činio se brži nego dolazak, ali tako je uvijek.
Već nam se smiješilo Sarajevo, ćevapi, Baščaršija …..
Prije Sarajeva stali smo kod spomen parka Sutjeska i napravili obilazak, te se zaputili prema Sarajevu.
Stigavši u Sarajevo i parkiravši se spustila se takva kiša da smo se pribojali da će nas ćevapi ponovo zaobići😊. Ali ovakvoj ekipi se to ne može desiti nakon svega što smo prošli. Vadile su se kišne kabanice i pravac Baščaršija. I taman kad smo krenuli prema Baščaršiji valjda se i nebo smilovalo pa je kiša prestala i sunce se pojavilo😊. Došavši na Baščaršiju podijelili smo se u dvije grupe Ćevapi Ferhatović i Bosanska hrana Đenita.
Nakon toga malo razgledavanja i šetnja i već je bilo 17h . Vrijeme je za povratak u Zagreb. Ok u Zagrebu smo oko 22h i to je super.
U Zagreb smo stigli oko 2.30.
Kako, zašto … nekom drugom prilikom 😉.
Tekst: Tomislav Naglić
Fotografije: Tihomir Mastelić Ivić
