22.05 2021.

SVETA GERA U PROLJEĆE

Nekako je običaj da se Sveta Gera pohodi zimi, da se veže s hodočašćem no sad je odlučeno drugačije. Hajdemo mi tamo u proljeće.

Da se ispričam na početku…svaka moja objava ima puno slikica..a to je zato jer je i nas bilo puno a i događaja je bilo puno a još više doživljaja.

Krenuli smo iz Sošica. Uobičajeno.

Put poznat i na opće zadovoljstvo suh. A šuma zelena. Mlado lišće koje je okitilo grane mlado zelene boje koja u zajednici sa suncem postaje nekako meka, nekako prozračna, nježna i predivna. Sandra nas je povela, odmjerenim i čvrstim korakom. Tempo je bio primjeren svakome.

Uz čavrljanje stigosmo na vrh. Kao i uvijek, vjetar je bio žestok a kape i rukavice bile su dobro došle. Susjedi Slovenci su se pobrinuli da nas na vrhu dočeka piće…i prefine štrudle. I ne samo nas nego sve planinare koji pohode tu ljepotu.

Naš put nas je vodio dalje, na Pliješ. Većina nas tim putom još nije prolazila. Malo smo bili u Hrvatskoj, malo u Sloveniji. Hvala Bogu da ne postoje kontrole u šumi…stvarno bi granični službenici imali posla. No, bili smo u prirodi…pravoj, gdje administrativna pravila nisu zaživila.

Nakon više oscilacija terena, i to znatnih, dođosmo na Pliješ, krasan proplanak, gdje smo zastali. Iako nas je do kuće Vodice dijelilo deset minuta, nikome se nije žurilo.

Uživali smo

u suncu, plavom nebu okićenom sniježno bijelim oblacima i onom mladom zelenilu na krošnjama i u travi. A ritam priči davao je…a tko nego Jurica..naš voice

Na domu nas je čekala grupa B. Naložili su logorsku vatru, već ispekli špek i jeger…i stvarno…postalo nam je toplije. Tad je stigao i ričet i Juraj ga je sa zadovoljstvom i stručno podijelio.

Nisam rekla da je to bio izlet škole i današnji zadatak je bio IZRADA BIVKA.

Pravedno smo formirali ekipe i prionuli poslu. Cijela vježbica je trajala dva sata, bivci su bili prekrasni. I stabilni, čvrst. I skoro nepropusni. A kako i ne bi, uz strucno vodstvo Leona i Igora ništa manje od toga nije bilo za očekivati. I još…toliko su se emotivno vezali za svoje građevine, da su teška srca, teren vratili u prvobitno stanje.

Oni koji nisu bivakarili, zabavljali su se uz vatru i pokazivali svoje glumačko umijeće.

Mrak je bio na domaku a dan na izmaku. Trebalo je još doći do Sošica..a onda kući.

Savršen dan, pun događaja i događanja…zato i ima puno slikica

 

 

Arhiva Prošli izleti